Avgust mjesec poezije
Tokom pet sedmica mjeseca avgusta i koji dan septembra, portal Strane vam predstavlja poeziju po izboru književnika-selektora, za pet država regiona. Selektori su napravili izbor od sedam savremenih pjesnika čija im je poetika u ovom trenutku najbliža.
Selektor za Crnu Goru je književnik Radoman Čečović.
ISPOVIJEST JEDNE POLUDJELE ŽENE
Bila je zima…
Da, sjećam se dobro
po bolu u obrazima
i po sivoj boji mojega šinjela
na ulici hladnoj kada sam vidjela
nju i njega
Šta sam ono htjela…
Da zima je bila,
ja sam poletjela
ruka mi zatresla
čini mi se lijeva
čini mi se…Da! Da… lijeva
Htjela sam da vidim
Kakva je ta žena
I šta u nje ima…
A kod mene nema
Ovaj…
Žena…
Da! Da, žena
I tu gdje se ulica prekida
i sa drugom ulicom graniči se,
je li?
Oni su zastali
ja se okrenula
I tu…
O čemu sam vam ono govorila?!
O čaju i maci?!
Maca prede, ovako glavu zabaci
A čaj?
Sad pijem čaja strogo
Ranije sam pila kafu i to mnogo…
Šta? Da…
I tu sam ih srela
i sad ruka drhti malo
ova lijeva
Ona se smijala
zubata, od džinovske kocke
zubi su joj veći
A on, on…
Sad ću vam sve reći
On je drhtao i zvao moje ime
a ja sam sagnula glavu
imala sam samo jednu suzu plavu
suzu pravu
Ne znam šta je htio
nekako se smeo
Ja se i ne sjećam,
ali se činilo…
Ili se smijao i on
moja suza i moj šinjel
i ja
Sve mu smiješno bilo
Sad je sivo.
Vidite,
Ja pijem čaj bez cigare
i cigara šteti
i mili kao mrav…
Ne mogu više da se sjetim šta je bilo…
Ali ja nisam luda…
Nisam luda.
SRETNA ŽENA
Nema, ah, nema pravila na cesti
Pravde u voznom neredu
Kad će ko naići, kad će te ko sresti,
Ko čeka, ko je na redu…
Tako sam omaškom i ja zamijenjena,
Gdje sam ja bila sad je sretna žena…
Sretna ta žena
što noćima gleda mjesec i zvijezde
komad moga neba
ta lađa mojim morima se kreće
na ruci nosi komad moje sreće
Sretna ta žena
Njegov prag sad svoji
Kuća je njena gdje su snovi moji
Ona ga prati pogledom i srijeće
Na dlanu ima komad moje sreće…
Nema, ah nema pravila na cesti…
Kad si gladan, kad ćeš opet jesti…
Kad ćeš protrčati, gdje ćeš se saplesti.
Nikada nema pravila na cesti…
Noć jedna, ja bijela, zvao me ljepotom…
Sve gradove moje srušio je potom…
Namjesto pjesama, mojih leptirova,
Sretna je žena, neka priča nova…
Sretna ta žena
sad noćima gleda mjesec i zvijezde
komad moga neba
ta lađa mojim morima se kreće
na ruci nosi komad moje sreće
Sretna ta žena
Njegov prag sad svoji
Kuća je njena gdje su snovi moji
Plamti gdje su mi dogorjele svijeće
U oku joj je komad moje sreće.
Nema, ah nema pravila na cesti…
DOĐI
Dođi i spasi
ovaj svijet što vapi
za životom
moju rosu
moje kapi
iz mora nečujnih
od žalosnih slika
od blijedih junaka i mrtvih pjesnika.
Dođi odnekud
već jednom se stvori
kreni
poleti
zajedri
zaplovi
sa iskrom života
sa neba mi padni
spasi me od ovih mrtvih, hladnih, jadnih.
Dođi iznenada
sa komadom neba
sa okom sunca što daljine gleda
ne časi časa
jer ja strašno gorim
spasi me od silnih
što ih umor mori.
Dođi samo
preda mnom se rodi
požuri
pojuri
nek te glas moj vodi
to te ja prizivam
iz priča, iz snova
jer ovdje već dugo nema vitezova…
JA-ŽENA
Malo meda i flaša rakije
i jedno gorko oko
prekuvano
i ruke dvije
jegulje
na komad obraza naslonjene
i pramen kose
prozirne
i drugo gorko oko
prokislo
i ruža jedna
načeta
od vjetra nekog il’ jada
i vjeđe mrke
planine
i noge dvije
gredine
i neke grane
skršene
i neke vlati
zgažene
biserna školjka
usnula
i jedna cijela pučina
preko koje te doziva
samotno moje ostrvo.
HANIBALI
Pojeli smo se do kosti
zar nije bilo dosta?
Ne mogu jesti više meso tvoje prevrelo
Bolje bi bilo da se i ti držiš posta
Na komade si mi pokidao čelo!
Prošetaj
udahni dan
negdje možeš sjedsti
leptir ce ti neki ruku zagrliti
Hiljadu je ljudi što te neće jesti
Niti će te ikad gladni ko ja biti
Ja ću nekud poći
od tebe sitana
potažiću travku neku da privijem
na puna usta
tvojih teških rana
I s potonjeg prozora
pogledaću nježno
kad povorka te bude ispraćala
ni gorko ni ljuto
nego bijelo sniježno
Uzdignuta biće moja ti zastava