Unutrašnje migracije u Ulici fra Anđela Zvizdovića
Nedžo, policijski inspektor u penziji, tvrdio je da sve treba zapisati.
Kada je živeo u Ulici fra Anđela Zvizdovića beležio je svaku unutrašnju migraciju:
Faruk i Keno su zamenili stanove jer je Kenu smetala buka koju pravi jurnjava Farukove dece.
Minela se udala za Ivana i prešla iz zgrade u broju 3 u zgradu broj 42.
Ubrzo se razvela i sebi kupila stan u zgradi pored.
Doktorka Brlić se iz zgrade u broju 15 preselila u zgradu u broju 37, da je ne opseda bivši ljubavnik.
Udruženje lovaca i šah klub su se najpre iselili iz prostorija mesne zajednice i posle šest meseci vratili.
Mihelić izdaje četiri stana različite kvadrature, studenti podstanari defiluju, ne možeš ih pohvatati.
U Bešićevom stanu se kocka na crno.
Dobro mu ide, kupio je još jedan stan.
Fujo, agent za nekretnine, ne prodaje stanove u ostalim ulicama.
Imao je mnogo beležaka, svaka je sa datumom.
Na kraju je dopisao:
U Ulici fra Anđela Zvizdovića svako vlasništvo je oročeno.
Zašto se Jaka morao odseliti iz Ulice fra Anđela Zvizdovića
Nije voleo sedenje u kancelariji.
Često je menjao poslove, preko veze postao je poštar.
Činilo mu se da je najzad našao posao koji je toliko tražio.
Šetnja po komšiluku, deljenje paketa i pisama, poznat rejon, kratko radno vreme.
Ali, zadovoljstvo je trajalo kratko.
Osim bolova u ramenima, problem su mu bila i saznanja o komšiluku.
Opsedale su ga nepotrebne informacije.
Kako je delio poštu, tako je menjao mišljenje o svakom od komšija.
Ime pošiljaoca i oblik paketa su odavali sadržaj.
Saznao je da Miheliću stižu pozivi iz suda, doktorki Brlić knjige, Kenu ručni satovi, a Mireli svakog utorka pisma iz Kotora.
Najneprijatnije mu je bilo saznanje da na adresu udruženja lovaca dolaze erotski časopisi i proizvodi iz sex šopa.
Naumović je izlazio nag da preuzme pakete, Murić policajac ga je gađao pivskom flašom, ali Ahmićeva ćerka ga je uvek nudila kolačima.
Počeo je da zazire od nekih komšija, a neke da favorizuje.
Uveče mu je pred očima bio spisak isporuke za taj dan:
Kuća da dva dobermana koji ga napadaju kad krene da ostavi poštu.
Bivša tašta njegovog brata koju sve interesuje.
Penzionisani profesori koji ga zaustavljaju i pričaju o politici.
Udovica koja ga svakodnevno zove na kafu.
Dozlogrdilo mu je to.
Polako su se javljale i proširene vene, a kako je dolazila zima sve više se plašio da ne nazebe.
Počeo je da čezne za dosadnim kancelarijskim poslom.
Ovoga puta neće promeniti samo posao, već i komšiluk.
Iživljavanje nesuđenog policajca iz Ulice Omera Stupca
Nedžo nikad nije ostavario svoj san i postao policijski inspektor, nije postao ni obični policajac.
Radio je kao noćni čuvar, izbacivač u noćnom klubu, obezbeđenje političara i redar na košarkaškim utakmicama.
Nijedno od tih zanimanja nije ispunjavalo njegovu želju da ga se ljudi plaše.
Zaposlio se kao kontrolor u sarajevskom tramvaju dvojka, iznenada ulazio i kažnjavao slepe putnike.
Narod nas ne voli, ali ni nas ne mrzi, osim Nedžu, njega se i plaše i mrze ga. govorile su kolege.
Stari univerzitetski profesor ga je, kao Crnjanski Dučića, zvao dikom našeg primitivizma.
A raja ga je zvala Nedžo džukac, satrap sarajevskog tramvaja dvojka.
Svi su ga lako mogli prepoznati po crnoj majici, crnim džaparkama i crnom kačketu.
Menjao je stanice na kojima ulazi, ali je najčešće bio na Latinskoj ćupriji.
Isticao se po neprijatnosti, grubosti i uvredama.
Uvek je sa sobom vodao dvojicu kolega koji pišu krivične prijave onima koji nemaju da plate, njih dvojicu raja je prozvala Ren i Stimpi
Njegov ulazak bi ispraznio tramvaj, ostajali bi smo oni sa uredno čekiranim kartama i oni koji ne shvataju ko je Nedžo.
Jednom je dobio dvomesečnu suspenziju nakon što je isprebijao jednog momka koji ga je opsovao.
Momci sa Butmira mu nisu zaboravili uvrede; iz kola su ga polili ledenom vodom dok je čekao da uđe u tramvaj.
Prema turistima je bio naročito grub, vikao je na njih i govorio da se žale ambasadi.
Uživao je na poslu sve dok jedne noći nije grupu huligana isprovocirao nateravši Stimpija da im svima napiše krivične prijave.
Krenula je oluja batina.
Ren je podlegao povredama, Stimpi i Nedžo su ostali nepokretni.
Nasilnik ostaje zapamćen kao nasilnik samo ako njegov kraj ne bude bolan. govorio je profesor.
Javni prevoz, prodaja karata i kontrola su postali mnogo uređeniji.
Uspon i pad Nabukodonosora iz Ulice Mula Mustafe Bašeskije
Pre veridbe je želeo da sve uredi.
Bio je voljan da joj ispuni svaku želju svoje buduće supruge.
U roku je završio fakultet, preuzeo deo posla od oca, kupio najnoviji automobil, počeo da se dodatno obrazuje, nosi odela, sluša klasičnu muziku, čita popularnu psihologiju, uči o roditeljstvu, od prijatelja traži bračne savete.
Drugar koji radi u agenciji za nekretnine mu je našao najveći stan koji se mogao naći u centru grada.
Ipak je morao da krene u renoviranje, da sve izgleda glamurozno.
Unajmio je Pedra Mondaleza, uglednog dizajnera stanova iz Sevilje.
Zidove je okrečio u njenu omiljenu boju.
Nameštaj je kupio iz inostranstva, precizno sledeći savete.
Uredio je akvarijum, veliku kućnu biblioteku i teretanu.
Ona je maštala o velikoj terasi prepunoj cveća.
Tu se trebalo dokazati.
Biće ovo Semiramidini vrtovi u centru Sarajeva. obećao mu je Pedro Mondalez.
Muškatle su visile sa ograde, a uz nju je uvio ruže puzavice, sa strana je postavio male tuje, a između gerbere, tu su bile i ljubičice, žardinjere pune karanfila, begonije su bile postavljene sa bočne strane ograde, a tu je bila i neka biljka koju mu je Pedro Mondalez doneo iz Sevilje, a kojoj nije znao ime.
Prolaznici su često zastajali da pogledaju tako raskošnu terasu.
Na kraju je terasa postala prava mala i rascvetana botanička bašta.
Mnogo novca je uložio, ali ni žalio ni fening.
Da bi je facsinirao, ni o ćemu joj nije pričao.
Na pažljivo isplaniranoj veridbi nije ni stigao da joj ispriča šta je sve uradio.
Odmah ga je odbila, stan nije htela ni da pogleda.
Nije ovo nikakvo iznenađenje, ovo je izdaja! Trebalo je to zajedno da odradimo! vikala je pre nego što je otišla.
Razočaran, nakon godinu dana, preselio se u Ameriku.
Ostao je potpuno sređen stan, nesuđeno sarajevsko čudo.
Trenerska kafana u Ulici Behdžeta Mutevlića
U kafani Kod šefa jedan tip gostiju je najfrekvantniji.
Tu se okupljaju fudbalski, košarkaški i ostali treneri koji nemaju posao.
Stalno se razmenjuju brojevi, razgovara se, ugovara.
Adresa se uporno krije od navijača, bar do objavljivanja ove pesme.
Sportskim novinarima, i to samo probranima, je ulaz dozvoljen jedino utorkom i četvrtkom.
Ljude koji se ne interesuju za sport, već samo za usluge kafane, konobar prosleđuje u kafanu preko puta.
Ivo, gazda kafane, bivši rukometaš, zna svaki posao koji se tu ugovori, u mnogima je učestvovao.
Često se dešavalo da kad neki klub smeni trenera, predsednik sutradan ode kod Ive i završi posao.
Muzika se pušta tek toliko da se za susednim stolom ne čuju pregovori.
Uveče se ne traže novi poslovi, tad krene muzika uživo i uglavnom onaj ko je tog dana dogovorio posao časti celu kafanu.
Lokal je jedan od najopremljenijih televizorima, po jedan za svaki sportski kanal.
Košarkaški trener Mahmutović je dobio posao u Litvaniji u kafani.
Trener golmana Ivković poslove ugovara samo kod Ive.
Čitava odbojkaška javnost je sigurna da Pejaković ne bi napravio nikakvu karijeru da mu nije kafane.
Ivo, gazda kafane, bivši rukometaš, zna svaki posao koji se tu ugovori, u mnogima je učestvovao.
Baš zato kraj šanka piše: Čast svakom, reprezentacija nikom.
Plaža u Ulici Milana Preloga
Iznajmio je stan u potkrovlju u Ulici Milana Preloga.
Ubrzo je uviđao nedostatke.
Sa prvim toplijim danima postalo bi kao u plasteniku.
Sporo polaganje ispita nateralo ga je da celog leta ostane u stanu.
Dane je provodio u rashlađenoj čitaonici Univerzitetske biblioteke.
U stanu bi zamišljao da je na letovanju.
Legao bi nasred dnevne sobe, namazao zaštitnu kremu i pokušao da uživa.
Otvoreni kišobran služio mu je umesto suncobrana.
Puštao je laganu muziku, onu iz plažnih barova.
Nabavio je malo peska, sipao u korito i svakog dana stajao u njemu.
Čitao bi neku knjigu i pio rashlađenu limunadu.
Radio je sve što bi i na pravom odmoru.
Uz sve to je imao i direktnu korist, svakog leta bi spremio sve ispite.
Kada bi ga pitali gde je bio na letovanju odgovarao je: Nešto skromno, ali provereno, privatan smeštaj.
Možda sledeće godine pozove i prijatelje, a možda počne i da naplaćuje ulaz.