Oduvijek i zauvijek
tražio si me čudo dok smo ležali u krevetu mog djetinjstva
vani je bila oluja i znala sam da je danas poseban dan
gledala sam kako iz tvojih grudi raste stablo
ravno prema nebu i znala sam da ćemo živjeti vječno
pomislila sam kako neki ljudi posijeku stablo i
na kraju im ostane samo rupa u sredini grudi
dovoljno velika da upije svu tamu ovog svijeta
bili smo na suđenju i rekla sam ti da ćemo raskoliti cijelu zemlju
ako ne pobjegnemo odmah sada i nikad se ne okrenemo
nasmiješio si se i prerezao nit koja nas je vezala za ovo ukleto tlo
rekla sam ti da sam sad napokon mirna jer ovaj nepravedan svijet
neće dobiti nijedan komadić mene jer cijela sam tvoja
oduvijek i zauvijek
sad tonemo na obali ovog drugog svijeta i smijemo se jer
smo napokon pronašli način da nas vječnost ne razdvoji
a strelice neprestano trepere prema nebu
i osvjetljavaju nam put prema doma