Čuje se gunđanje ispred vrata i preda mnom se stvaraju tri ljudske figure kao iz crtanog filma, potpuno nespojive, smiješnog izgleda – starija žena od sedamdesetak godina sa staračkom, smežuranom kožom i jarkim crvenim karminom, muškarac srednjih godina, mršav, dugačkih nogu, već prosijede kose ali pitomih očiju i dječak u dvadesetim godinama, bijel kao jezik usled neke bolesti i tanke osjetljive kože. Pretpostavila sam da su kovrdžava Čehinja i mršavi gospodin muž i žena, a providni dječak i krupna cura njihova djeca. Nisam znala jedino da li je baba svekrva ili tašta. Pozdravljaju se sa mnom kao da se znamo puno ljeta, baba me grli čitava dva minuta, zbog čega pomislim da me je pomiješala s mladom Čehinjom. Nadala sam se samo da je na unuku nisam podsjetila butinama. Kovrdžava pozira na stolicama na terasi. Na jednu je smjestila svoje ogromno, spušteno dupe, dok je na drugu ispružila noge na kojima su se nazirale dlake. Nakon ljubaznog pozdravljanja ostatka porodice, užurbano skidam posteljinu s kreveta i namiještam novu. Baba je odlično govorila engleski, što me u tom trenutku i nije baš ohrabrilo. Shvatila sam da bi mi ipak bilo draže da se uopšte ne razumijemo. Samo mi još trabunjanje sa sedamdesetogodišnjom Čehinjom fali.
Dok navlačim sintetičku posteljinu koja više miriše na varikinu nego na omekšivač, baba me hvata za rame i koščatom rukom povlači ka terasi. Pojď, pojď to zkusit, svijetli, vještački zubi zauzimaju čitavo lice dok mi pokazuje da sjednem na slobodnu stolicu. Mršavi već uveliko otvara duguljastu bocu zlatastog napitka, dok se četiri rakijske čaše sjaje na stočiću, spremne za punjenje. Na sunčevoj svjetlosti vidi se prašina skupljena na njihovim rubovima, od dugog stajanja srođena sa staklom koje odavno nije glatko. Miris slatkog i ustajalog opkoljava mi nozdrve. Malo mi treba da shvatim da mi sinuse ispunjava ljutina rakije – čista, od grožđa ili žutih jabuka, ne uspjevam da prepoznam, miris džema, babinog, domaćeg, rapsodija čula.
Baba prinosi bocu i sipa do vrha. Topla rakija curi niz čašice. Majka uzima svoju, bez nazdravljanja pije do dna, kao da uzima lijek baš u to vrijeme i u toj dozi. Otac kulturno podiže dlanove. Šake su mu toliko male da rakijska čašica taman ispunjava prostor do polovine prstiju. Baba me gurka, logično je da je jedna čašica moja, čuje se kucanje stakla o staklo, trenutak sudara dva oklopa koji štite mlazove ljute tečnosti. Silazi niz grlo glatko, kao što nož prodire kroz savršeno meku šunku. Peče sunce, a peče i borovička, čuvena rakija od borovnice. Osjećaj je kao da se čiste crvene kuglice spuštaju u stomak i tamo cvjetaju, donose nove izdanke i mlade pupoljke. Babi su su se obrazi već zajapurili. Obraća mi se na engleskom i više mi ne smeta što uspijevamo da stupimo u konverzaciju. Govori da treba da se opustim, mlada sam, posao će se završiti. Do you know what I would say to my younger self? Have fun!,izgovorila je dok je primicala jeziku oporu borovičku, varljivu i frešku.
Dječak za to vrijeme leži na krevetu bez posteljine i gleda u telefon s punim fokusom na blješteći ekran, potpuno isključen iz svijeta koji ga okružuje dok se mi sladimo rakijom, praznimo bocu i smijemo se grohotom. U sobu nenadano ulazi mlada Čehinja s čudnim šeširom, skupljenih obrva, s čamugom na čelu, što je znak da joj je napolju prevruće. To me na trenutak vraća u sadašnjost. Sjetim se Marije, ručka i neočišćene sobe. Opet osvijestim prljavštinu koja se skuplja u svakom ćošku ove kocke, ponovo osjećam smrad ustajalog veša i neosušenih kupaćih kostima koji su natopljeni slanom vodom pokupili neprijatne mirise. Muž i žena suptilno počinju da se dodiruju ispod stola. Excuse me, I have to go, izustim preplašeno.
Nije mi bilo prijatno u njihovoj blizini. Mahinalno krenem da skupljam opuške od cigareta, najlon, čep od boce i sve što podsjeća na smeće na stolu. Pored metalne pepeljare u koju krenem da ubacim opušak stvori se punačka, blijeda ruka sa zelenim, uskim džokom, savršeno savijenim, debljine taman da stane u prorez pepeljare. Dej mi zapalovač, zábava teprve začíná, obrati se mlada Čehinja majci, koja joj doda bikov upaljač. What did she say?, upitam babu, nasmijavši se samoj sebi što mi je ona spona za komunikaciju s ostalima. Have fun, odgovori namignuvši mi dok preuzima džoint od kovrdžave Čehinje i uvlači dim kao da joj se bliži sudnji dan.
Šta je u zabavi toliko zabavno? Ta misao tinjala mi je u glavi dok se u meni gomilala frustracija zbog nemogućnosti da objasnim zašto ne mogu da se prepustim. Ko sam i kako sam dospjela u ovo tijelo, otkud su se stvorili ovi prsti i glava? Pažljivo sam ispitivala uvijek kad bih se zagledala u svoju spoljašnost. Ja sam u snu, u njemu se trzam otkako sam zaspala i uvijek iznova shvatam da se zapravo nikad nisam probudila. Oči su mi zatvorene, dok zjenice u unutrašnjosti kapaka mučno kolutaju i pokušavaju da skupe snagu koja će ih rastaviti da konačno jasno progledam. Ne znam šta moje oči traže i u koju istinu treba da uplovim ako izađem iz tog sna. Skitam po svijetu, koračam po sobama, parkovima, budim se u nepoznatim krevetima u nadi da će me u makar jednom dočekati istinsko buđenje. Jecala sam na engleskom kroz suze, iznenađujući samu sebe fondom riječi koji se iznenada pojavio. Nerazgovjetno grcajući u svom očaju željela sam da me Čehinja sasluša, da mi ponudi magičnu formulu za moj problem. Prvi put sam pomislila da mi možda treba psiholog. Kad god sebi priuštim zabavu, talas krivice i izjedanja ne napušta me danima. Kao da ne umijem da živim bez tenzije. Zabavljati se znači traćiti vrijeme, trošiti novac, ne ispunjavati svoje potencijale i propuštati prilike. Zabavljati se je nezrelo, neodgovorno, priuštivo onima koji ne moraju da odrastu. Zabavljati se znači prekidati dosadu, a dosadno je samo onima koji nemaju briga i problema, koji ne brinu o plati, računima, stanarini, hrani i planu za budućnost. Dosadno je onima koji znaju šta bi sa sobom, gdje idu i zašto, šta ih čeka na kraju puta. Takvi se zabavljaju, da razbiju monotoniju i prekrate vrijeme. A ja takva nisam.