geografija jedne pjesme
nada mnom se
izdaleka
razdanjuje pjesma
tri sam zmijčka ovog ljeta
krampom iz zemlje izvukla
četvere oči nad njima otvorila
jedan je par očiju dobio prored stonoge
drugom paru razmandarinale rožnice
treći se par skorio od netreptanja
četvrtom je zurenje u treće popravilo pa oslabilo vid
sad sam slijepa kao poljski miš
pala sam te se razbila
pala jer sam slušala
šum kiše
kiša je prejako padala
u meni se ježilo pet ježeva
a nema gdje je nisam tražila
na pojačanom radijatoru
u pljesnivom džemu od trešanja
u košpama datulja
u divčibare ne znam kako mi je stići
Twin Peaks
iz sunca je jutros
kad je zinulo
izašla pjena
neka prestane, nestane
uostalom
nosimo solarne leće
pune su nam ih rožnice,
pluća oka
vrijeme je za crvene vjetrovke
produži u mokru šumu
pretječi, gnječi ptičje obroke
po vratu, vrijeme je
proljeće
mrave treba u kolone vezati
ajde, napudraj si prste za tipkanje
čvokni mi porukicu preko ekrana
prigovaraj dok te grle
prigovaraj više od mene
pregovaraj, za ime boga, za sebe
prirodno je grliti ljude
i meni nekad dođe
grliti te
rastvorio si prozore
da bi smarao pčele
zašto mi to pokazuješ
istu noć Cooper zamišlja u meni:
ako Laura Palmer ostane bez hrane
žvakat će i povratiti
vlastite demone
The Nelken Line
svemiru su raznijeli tjeme
meko dječje tjeme
zakrčeno pulsirajućim opnicama
jednom će netko reći
svemir je najveća carina
kozmonautskih mrežica za disanje
mene moje mojem nosi
tebe tvoje tvojem
od njih počinje nepoznat jezik
u jeziku podmetnut zločin
prsti im se skupe u kapsulama vode
fi ksiranim za bioničke ruke
svoja lica mažu margarinom
nemoj da voda u kojoj se umivaju umre
ribe izbijeljene
na prozoru se skorio čovjek
pticama s juga približava se mraz
načetu štrudlu jezika
guraju mi u grlo
molitveni mlinovi škripe
(mislim da su mi u ušima)
okupljeni smo oko svojih kvarcnih peći u mrtvoj prirodi
mrači se
liježemo
travu smo pod nama uštirkali
prljavi smo i goli
ližemo ugljik iz stabala
jutros sam,
kad sam se krenula provjeriti,
na vratu otkrila pčelinje maljice
svejedno jesu li slatke uopće
ispirem kuglu iz sebe
sve mi je začepila
od ljudi u svoje nježnosti bježim
zimo, zimo
idi mi iz laktova
ti ptico na skijama
prstom imitiram kamiončić sunca
da te od mene otjera
