Avgust mjesec poezije
Tokom pet sedmica mjeseca avgusta i koji dan septembra, portal Strane vam predstavlja poeziju po izboru književnika-selektora, za pet država regiona. Selektori su napravili izbor od sedam savremenih pjesnika čija im je poetika u ovom trenutku najbliža.
Selektor za Bosnu i Hercegovinu je književnica Adisa Bašić.
TUPI NOŽEVI
Dok tupim nožem čistiš dagnje u kuhinji
u susjednoj se sobi tvoje računalo vraća
na tvorničke postavke
tvrdi disk, tvrde školjke –
tvoj život nije pretjerano težak
ali da ga izlože u muzeju ili galeriji
ljudi bi zbunjeno stajali ispred njega
i začuđeno pitali što je tu bitno
u što treba gledati
iz daljine ne bi vidjeli širu sliku
iz blizine ne bi vidjeli bitne detalje
ljudski je pogled nepouzdan, tup –
struže samo po površini
ĐAVO U PIDŽAMI
Dok đavo ne izađe iz mene vani
ostajem u pidžami
udobno je i njemu i meni
nije nam tijesno
među ljude svakako ne želim
vrtim se u krevetu lijevo-desno
udobno je i njemu i meni
Pakao su drugi – čitam
pakao su drugi – ponavljam u glavi
ali đavo negoduje, maše prstom:
pakao – mi smo sami
***
kakve ruke ima! kakve ruke ima! govore
ode u pjesnike, sve prolazi kroz njih
ništa ne ostaje kakve ruke! kakve ruke!
ode u bankare ode sav novac svakom gleda
kroz prste ništa ne ostaje vrati se u poeziju
da opet čuje kakve ruke ima! kakve ruke ima!
moj bože kako taj zna s rukama!
MOJ MUŽ
Danju –
nepokolebljiv, otporan na sve
ništa u njemu nije podložno promjeni
samo nečujni rast kose
uvijek ga zatičem u istoj pozi –
za radnim stolom s različitim knjigama u ruci
ispred kompjutera
nešto čita – toliko znam
nepokretan
danju – on je hladan i postojan granit
Noću –
postaje netko drugi, sve ga nervira,
čak mu ni tišina ne da mira, sve mu smeta
smeta mu probijanje struje kroz šteker
smeta mu stari, pokvareni veker
smeta mu tiha škripa parketa
smeta mu daleko sudaranje planeta
(mliječni ga put davi
kao bijeli svileni šal)
čuje kako pauk plete svoju mrežu
čuje kako saturnovi prsteni stežu
čuje i najtiše zujanje muha
Danju – kao bez vida i sluha
noću – moj muž vidi i čuje sve
PISMO ČITATELJICE
Ivanu Slamnigu
draga republika hrvatska –
ja doći iz daleka susjedna zemlja
i ne znati sve što treba znati
ja čitati krleža, ujević i ostalo, ali ja
ne poznavati jezik dobro
na mom zidu šehovnica
crveno bijelo polja, hrvatska
gramatika i pravopis meni biti
kamen od temeljac
meni najdraža hrvatska riječ biti hrvatska
ali ja sebe češati po glavi na čuđenju:
vilica – da, viljuška – ne,
žlica – da, kašika – ne,
nož međutim – isto?