MOSTARSKA PJESMA
U dnu vrele kotline
mučno biva grad
ožalošćen ljudskim uzdasima
Danju bdije
noću mre
i ne pitajući se
*
“Život je bolest koja se prenosi seksualnim putem i uvijek završava smrću.”
grafit u Poljskoj
Živa duša
u tijelu ostane
tek toliko,
da djetinji smijeh
umiri
RIJEČ
Oblaci su krdo konja
koje odlazi u sumrak
vjetar svira tiho
kao da me čeka
dok stojim
pred grobom
izgovorene riječi
NOVE GODINE
Nova je godina
mrtva ptica,
na balkonu
SEOSKA PJESMA
Noću
uzbrdo
vijuga cesta stara
pa svrati do svake avlije,
povuče dim duhana
Zorom se narodom
nizbrdo sliva
k’o kap soka lubenice
kad klizne
bedrima
KOLO
Odskače meso
od kostiju
vedri su i prosti
svedeni na igru
ukrug se nižu
kao bobe na tespihu
PREDVEČERJE
Adamu Zagajewskom
Nebo se gasi
kao dotrajala svijeća
Seljaci ponosni
odlaze s polja
Stare kuće
spokojno
čekaju jutra
Zbirka je osvojila treće mjesto na ovogodišnjem pjesničkom konkursu "Mak Dizdar" u sklopu manifestacije "Slovo Gorčina" 2025.
