GOLOTINJA
Stvarno,
Karakter je sudbina
Koja stane
U pljuvačku
Monologa .
Betonska daska
I stažist
U zidnoj lokvi
Bez trenutka.
Kapi su
Kišni objektiv.
MI
Mokri smo
Zbog želja
Koje su
Samo fontane
Na kiši.
I sjene smo
U prolaznosti,
A ona je
Svačije dijete,
Bez majke.
***
Linije lešinarstva
U podsmijehu
Aristokracije
Koja se
Samo trudi.
Zašto su
Baš na tim usnama
Ispucale
Moje opsesije?
Briga me
Što ne uspijevaš,
Vrati mi
Moja odličja.
***
Pokušavam vidjeti
Kroz njih,
Pogodite?
Čista stakla
Ne znaju
Za nježnost.
Obzorne crte
Takvog ustrajanja
Želim prepraviti,
Ali
I cvjetovi su ljepljivi
Kad im ide.
Znaju li
Moje paralizirane ruke
Što je narcis?
***
Dok neovisno lice
Ne izmjeri
Naše male prevare,
Načelno smo protiv.
Trenutak u kojem se
Tuđa sloboda
Prolije na nas,
Ima li poslije toga
Čistih na ulicama?
Humor šminke
Nikad nikog
Nije iskreno nasmijao.
***
Plastika je
Hlađena iluzijama,
Voliš li
Svoju djecu?
Vaša tišina
Kao uspavanka
Naivnim pitanjima.
Razbij im glavu,
Možda iscuri
Djetinjstvo.
***
Kapitalističke gomile
Su stare deke,
A njima se pokriva
Blagajnica.
Danas,
Duboka trudnoća
Narančastog neba
Ne bi imala smisla
Bez klasnih crta lica.
Zahvaljujući na lipama,
Ona ne stiže slutiti.
***
Kad
Dekadencijom
Žele napraviti kulturu,
Takve namjere se zrcale
U revijama
Sitnih pretilosti i bora
Njihovih pasa.
Te kurve nesvjesno
Stvaraju istost
Žena
Na okolnim štandovima.
I lišće se dere na njih
Jer su uzeli
Dostojanstvo njegovog pada.