Ja ti, kolegice, odlazim na te razgovore kao što se ide na misu ili na sprovod ljudi do kojih ti nije stalo. Znaš da je to pristojno i da se očekuje od tebe. Što će selo reći, važi se i u gradu. Sredila sam se malo, u 5 ujutro sam stavljala maskaru na oči, razmišljajući što je sve čovjek u današnje vrijeme spreman učiniti za posao. Putem sam se hrabrila i nadmudrivala s tjeskobom koja je palucala svojim jezikom ravno iz mog želuca. Sve mi znači taj posao. Donio bi sa sobom hrpu pozitivnih promjena i ja bi u svojoj pedeset i nekoj mogla probati malo opet živjeti. Dugo se već ne uspijevam prisjetiti kako je bilo živjeti. Nazvala sam tu ženu kad sam stigla blizu i ona me dočekala.
Kad je prišla, odlučno sam joj stisla ruku. Nek’ vidi kako sam čvrsti karakter to je sigurno nešto pozitivno ako želiš dobiti posao. Možda čak i pozitivnije od maskare koju sam nanijela na ravnodušne trepavice u pet ujutro. Tamo, u nekom uredu, shvatila sam da ništa tu nije u redu i da već odavno nije i da tko zna kad će i hoće li više ikada biti. Ponudila me sokom i kad sam prihvatila otkrila je da je sok pokvaren, predugo je stajao. Velikodušno sam rekla da nema veze i zatražila čašu vode. Trebat će mi ti gutljaji kad mi krene nabrajati uvjete. Vidiš, sve sam znala unaprijed i smiješno je što više uopće odlazim na te razgovore ali odlazim jer sam na momente glupa i uvjerena da mogu protiv sebe. A ovaj posao nisam dobila jer nisam htjela protiv tebe, kolegice.
Sve je išlo još nekako. Kažem nekako, jer ne mogu reći da je išlo dobro. Nama već odavno ne može ići dobro, zar ne, kolegice? Sve je, dakle, išlo još nekako, standardno besmisleno mala plaća, standardno odrađivanje više poslova za standardno istu plaću u zemlji u kojoj je neplaćanje takav standard da je i sramotno plaćanje znak uspjeha. Sve je to ulazilo uši sve sam ja te strahote radnog mjesta gutala pomažući se gutljajima vode, sve dok nisam upitala za slobodne dane. Pitati za slobodne dane, to znači da su ti dani tog trenutka odbrojani, bar što se te firme tiče. Ta žena nasuprot mene, žena mojih godina, cijelo vrijeme nije spomenula slobodne dane. Iskustvo mi šapće da je to loš znak. Znak koji mi je želudac pretvorio u kamen. A ipak sam postavila pitanje. To ti je, kolegice moja, neka mazohistička znatiželja.
Ta žena, čiju presudu sam čekala, mojih je i tvojih godina, nepoznata kolegice. I žena je. I ovo je priča između nas tri, žene. Nije tu bilo nijednog muškarca nesklonog razumijevanju ženskog roda. Nije bilo nikakve muške šovinističke svinje cijepljene od senzibiliteta prema nježnijem spolu.
Bile smo za tim stolom samo nas tri. Ona, ja, i ti neznana kolegice. Stolica na kojoj ti nisi sjedila, samo je naglašavala tvoju prisutnost. I znam da si, kad sam postavila ono pitanje, spustila glavu.
„Slobodne dane ćete imati na sljedeći način…“ izustila je ta žena. Kao da je „slobodni dani“ uspjela procijediti nakon teške borbe sa samom sobom. Pogledala sam te brzo, na stolici na kojoj nisi sjedila u tvoje ime skvrčila se nijema praznina. Popila sam gutljaj vode.
Potom sam vratila pogled na tu ženu.
„…kad jedna od vas dvije uzme slobodan dan, ona druga, kolegica iz druge smjene, odradit će cijeli dan.“
Kao kad sudac tresne sudačkim čekićem po stolu, tako je konačna bila ta rečenica.
Gledala sam je u oči, tu ženu.
Gledala me je u oči, ta žena.
U tvoje oči pune panike nisam htjela pogledati. Imala sam poriv pogladiti onu praznu stolicu na kojoj te nije bilo. Željela sam ti ponuditi gutljaj vode. Osjećala sam beskrajnu nježnost prema tebi, kolegice. Nježnost, jer sam znala da ćeš ti pristati. Ne zato što si manje hrabra od mene, nego zato što imaš manje izbora. Zato što, znam to dobro, izbora uopće nemaš.
I ustala sam.
I otišla sam.
Jer neću ja biti ta zbog koje ćeš ti ovoga ljeta morati ponekad odraditi dvije smjene. Neću biti ta zbog koje ćeš se možda rušiti s nogu i opet se podizati jer su ti djeca mala i puno jedu.
Ona žena je bila rekla da će me zvati. Nije me zvala. Jer smo se gledale u oči za trenutak predugo.
Na izlasku sam te htjela podići sa one prazne stolice i povesti sa sobom ali ukopala si se jer se i tvoj život već ukopao u predstojeću sezonu. Sezonu u kojoj ćeš slobodan dan imati samo ako nekoj drugoj kolegici napraviš ono što ja nisam htjela napraviti tebi. Razumijem to, ne brini. Sretno ti, draga.
