Mala uputstva za napuštanje
Držala sam senke na kratkoj uzici, lovila znakove
na betonskoj flori. Mala uputstva za napuštanje.
Hvatala sam vazduh i plesala sporo.
U rashodovanim hotelima. Napuštenim vilama.
Daleko od ljudi okruženih lošim nameštajem, gledala sam
kako tlo postaje utegnuta koža. Ravnodušna prema noćnom
šuštanju, mazala sam lice plavetnilom. Odlučno.
Govorili su da nikom nisam donela sreću.
Izlazila sam pred zoru na puste ulice i plesala sporo.
Da, sve se odvijalo po planu.
Kao kad kupuješ novine i cigarete
reč proleti između rafova
kao metak u napuljskoj pucnjavi
kod delikatesa izgubim vazduh
podižeš pogled i
ćao
sasvim dovoljno da ubije čoveka