***
Obestrnjene
Keramičke ruže
Plešu sa svim vjetrovima.
Požurimo,
Veći zalet!
U glavama
Nule
Jedinice
Nezasićene žudnje.
Instagram
Zaledi
Još nesretnih osmijeha.
Glumimo tuđe sreće
Mislimo – naše.
Kružimo s tačke
Na tačku.
Skoro smo na vrhu
I svi su Dis,
Neosjetno proživljeni
životi „Tamnica“.
Ubrzajmo,
Još nula i jedinica!
Napravimo jak zalet
Ka vrhu.
Brzo ka vrhu!
Ka vrhu
Rupe.
Ubrzajmo,
Duži korak!
Lakše ćemo skliznuti
Na dno.
Spas.
***
Zanemariš šta si
Oljušturiš osobnost
I postaješ klupko osjećaja
Bijelih
Crnih
Sivih
Poništiš sredine
Na usplahiren nervni sistem
Navučeš kaput
Umotaš ga u šalove
Jer hladno je napolju
Pa tako osjetljiv
U naletu bijelog
Martinkama zaobilaziš
Ostarjelo lišće
Naleti sivo
I lišće gaziš
Zavoliš zvuk pucketanja
Kao zvuk pucketanja vatre
Raspadaju se lisne paramparčadi
Sudaraju jedne s drugom
Kad dođe crno
Sjedaš na prvu klupu
I dišeš duboko
Dijafragma ti pravi
Niz skokova
Ujednačavaš disanje
Vraćaš ravnotežu
I čuješ ogoljenost
Ispod kaputa
Koja želi van
Uzimaš telefon
Novine
Pišeš na ruci
Polako vodiš nerv
Kroz lavirint
Pišeš čitaš
Opet pišeš
Naučio si da pišeš pjesmu
Naučio si da slušaš lišće
***
Šta ako sam samo
Presvučena ranjivost
Presvučena u najljepše haljine
Koje mi prekrivaju tijelo
I jedva mi se vidi lice
A pogled krijem
I skrećem u stranu
Da mi se ne vidi bar-kod
I pravi nazivi
Unutar nastalih proizvoda
Šta ako sam sve
Što misliš da nisam
Šta ako
Potajno jesam
Sve ono što želiš da budem
Ili je ovo što pričam laž
I nema veze sa stvarnošću
Šta ako je moje more
Od čelika
Pa brodovi vječno stoje nasukani
Ili je ipak
Puno pjenastih talasa
A brodovi žive plovidbe
Ne možeš znati
Jer ne znam ni ja
To sam nešto
Pomiješane nijanse svake boje
Koju su ti oči zapamtile
I ne znam da blijedim
Ili ne znam kad blijedim?
Teško je
Samo bivati
I ne biti ubiven
A šarene rijeke opet nadolaze
I opet poplava
Ostaje
Humus
Izrašće maslačci.