Perem zube u mraku
Perem zube u mraku
jer tad u ogledalu
ne vidim ljude koji mi nedostaju,
ne vidim nesigurnosti lica
ni ono što želim biti.
Napravila sam rupu na plahti
kroz koju puze potoci paste za zube.
Dok spavam, zube guram iz usta jezikom
i pretvaram ih u vratne kralješke žirafe
koju češljam iza ogledala u mraku.
Sanjala sam da moj kofer
ima brata blizanca,
ali on, kao ni ja,
nema nijednog brata.
Tržnica počela
Kome se žaliti što zima više ne postoji
osim mirisu tvojih očiju i dahu tvojih trepavica
dok prelaze preko slova,
nečega što bih mogla biti ja,
i gutaju želju za dodirom.
Pogled se podiže preko vretenastih trepavica
i pretvara se u zelenu lagunu počela
dok objašnjavam da mogu spavati na trbuhu.
Mogu spavati i kao šišmiš –
glave pune kose i snenih obraza.
Prozirnom lijevom rukom pridržavam
isuviše krvavo meso desne
jer ne znam gdje se kupuju riječi,
kako se trampi iskrenost
i hoću li njome unajmiti povjerenje.