Udomljen kod beskućnika
Gospoda u kaputu
Kako naći čovjeka?
Noć u žarulji treperi,
u džepovima rupa dublja od gladi.
Pljusak u postelji i
misao u besmislu.
Opet silueta u žurbi.
„Kako naći čovjeka“
kad spava zaključan u toplini.
Tako misli nečovjek
dok se pokriva papirom,
na kom su ispisane važnosti.
Noć je. Nebo čita beskućnike.
Frankfurtski vitraji
Frankfurt je Schillerov grad. On je osvajač.
Njegov grad triumfalno strši u zrak
i rasijeca anđelske trbuhe.
Razbojnici su propucali
svu raskoš široke Majne
i popodili ju raspetim željezom.
Više se ne jedri do suprotne obale.
Brodovi ne plove na drugu stranu.
A Goethe,
njega viđaju u prerijama hesenških šumaraka.
Tuda hodi gol ko vitrajsko staklo
i narcisoidno ljubi oko sebe
svo cvijeće livadsko.
Taj ludak je s vragom promišljao dan,
a mudro odugovlačio do u zoru.
I sad kroz tu prozirnu dušu
i vraga vidiš u koloru.
Rascjep
U panici srca. Pucketaju misli.
Ne znam više dokle.
Svi govore u gromovima
koji mi kidaju tetive sluha.
Ko bat u zvonu sam sklupčan.
I drhtim okolni ja.
Čekam kišu bez munja. Bez oblaka.
Sav se u kostur pretvorio i
pred tebe dolazim iskat svoje meso,
kojeg krilate sove slutnje
raznose svojim oštrim pogledom.
Čekam pred skladištem
naših strpljenja.
Umjesto vrata,
ti odškriljuješ nevidljivost.
Ti mi se moliš natrag, Stvoritelju.
Telegraf Bogu 15
Zapuhao si u prhki maslačak.
Razletjeli smo se u smjeru tvog izdaha,
otkinuti, zakinuti.
Igrom si rasuo potomstvo,
nahladio ga mentolom svojih usta.
I lagani lebdimo,
a djeca nas hvataju u lovu.
Kažu da nosimo im Sreću.
Tako neizvjesnost našu zovu.
Telegraf Bogu 18
Prikupljaš li neke nove proroke, neke zabačene duše kojima samo ti snagu poznaš
Pa da im daš novi zadatak:
Idite po svem svijetu
I sve moje učenike
Učinite ljudima.
Priredila: Bjanka Alajbegović