Rođendan
Došao je i donio cvijeće
(u desnoj ruci)
dok u lijevoj lomio je
lažljivost celofana
i crvenila ruža
Ona je izabrala najljepšu vazu
i sva uzdrhtala
stavila je na sto
… ipak me voli
Ovakvu…
pisale su ruže krugove u vodi
u koju je stavljena
kockica šećera
(da traju duže)
Gledala sam
kako se drugi mrak
uvlači pod onaj prvi
Kao i svaki put
dosad
boljelo je
Prvo lice jednine
Drveće koje je raslo
Pored prozora
Na fotografiji
Što je preživjela jučerašnji dan
Kišu koja nas je iznenadila
Umorne
Potpisujem
Prvim licem jednine
Ravnodušna
Prema ovom gradu
U kojem danas
Pišem olovkom od juče
Slijedim blagost u tvojoj šutnji
Odgonetajući gdje me zapravo
Ima
Ne biti uplašena
Mirnom vodom
U kojoj se topi moje tijelo
Ne biti nipošto ravnodušna
Tek oprezna
Prema vatri i vodi
Koje prijete zaboravom
Večernja
Sanjala sam naše staro sklonište
Onu sobu bez prozora što mirisala je na benzin
Zidove prekrivene memljivim tapetama koje smo uljepšavali
šareno oslikanim papirima
Vlagu što se usidrila u naša tijela
i čiji vojnici naša srca orkužiše
obezglavljenom nadom
Sanjali smo o odlasku i otišli smo
Pa sad na taj nemilosrdni zagrljaj mraka
gledamo sa sjetom
Eto kakvi smo
Ništa naučili nismo od besmislene čežnje
kojom se hranimo
Kad smo odlazili
za nama su žalile samo naše kosti
znajući da ćemo ih ostaviti
tuđim sjećanjima
Slutnja
Kiša će
Ribe su na površini
Voda
U kojima
Diše
Sunce
Koje ćemo jednom
Kroz prste
Prosijati
Pa zadržati
Putokaz
Drveću
Koje će me prerasti
Postala sam putokaz
Onome što odlazi od mene
Onome što se meni vraća
Kako odbraniti blagost
U nevremenu
Nevješta
Dok odgonetam neku sasvim novu
Hladnoću
O mislima koje su me se odrekle
Šutim
U usamljenim prostorima
Sa davnim sitnicama
Sklapam poznanstva
Opet ću izmisliti
Snijeg
I ti ćeš se nasmiješiti
Ukusna pjesma
Budi nježna draga mila
Zavodljiva budi
I strastvena
Napiši ganutljiv stih
Razotkrij se taman toliko
Da nekome zasuzi tankoćutno srce
Ispuni nekog svojom bolnom rimom
Kao jedru papriku rižom i lukom
Nema mesa u tvom stihu
Ni pobune ni poraza
Ni bijesa
U tvom tanjuru
Sve je na svom mjestu
Raspoređeno začinjeno skuhano
Popunjeno ušuškano
Ti svojom ukusnom pjesmom
Samo popravljaš ugođaj za ovim stolom
Nema nikakve sumnje
Da će neko ostati gladan
U tvojoj kući
U tvojoj kuhinji
U tvojoj pjesmi
Ona
Gledam je kako
Sitna i drska
U ruci stišće:
Kamenčić, istrošenu kutiju paste za čišćenje cipela
ispunjenu zemljicom, komad drveta
I čeka
Na jednoj nozi
Svoj red
Uporna i laka
Kao kakva kozica svojeglava
Prkosi
Suncu
Žegi koja zasipa dvorište slanom kišom
Znojem premorenih oblaka
Rano je ljeto i vjetar
Lijena je tvoja radost dok se pod jezikom
Gomila hladnoća
Ako nisi spreman ujesti mrak
Zubi ti neće trebati
Zagrizi posljednju mrvicu nade
Dok dječak udara loptom o zid tvoje sobe
Tuga ostaje na zavjesama koje pomjera
Uporno dozivanje nečije majke
… hajde u kuću… hajde u kuću… mrači se…
Dok su mi još govorili
S one strane mora
Plaza pješčana
Franka, prijateljica iz drugog jeika, i ja
šutimo
Upravo se vratila iz grada
Kojeg sam ja napustila
Priča:
Razgovarala sam sa nekoliko žena. Ništa ne znaju. Ništa nisu čule. Ni vidjele.
Jednog dana njihovih komšija više nije bilo. Mora da su negdje otišle.
Tako su joj govorile
Mnogo godina poslije
Poznanica V. zaustavlja me
Na ulici grada kojem sam se vratila
Stajala sam iza prozora zaklonjena zavjesom dok su ih odvodili i plakala
Govori:
Ne spavam dobro od tada ne mogu ni šutjeti ne znam šta reći…
Između tih žena
Pruža se moj mliječni put
Po kojem tumaram prevrćući
Kamenčiće na koje slučajno naiđem
Stid je svjetlost
Zvijezde koja se odavno ugasila