Čistka
Pokopali smo laži, ali usput ubili smo život.
Molim te, ne lomi koljena pred svemoćnim,
i ne nadaj se njegovu veličanstvenom stroju,
zar nisi čula da je pao među prvima?
Njegovim se truplom poigravaju u dokolici,
tron je ostao ispražnjen; sve smo dobili,
a ništa dobili nismo – ne poznajemo slobodu
neljudskih životinja.
Netko je jednom rekao: previše smo pametni
za svoje dobro; naša oruđa uvijek su oružja.
Ne možeš učiniti ništa osim zanijekati život
našoj djeci.
Možeš slušati ljetnu kišu, to će ti dopustiti
– ljepotu ne prepoznaje nitko osim možda tebe
i ponekog zaostalog artefakta vremena,
ali i vama slijedi čistka u nekom novom,
nadolazećem ratu.
Tako je govorio Hegezija
Ostalo je zapisano da su slušajući njega
vlastite sudbine lišavali banalnosti,
pronalazili smisao u krajnosti; kraj u besmislu
ustrajavanja. Nazovimo to cijenom slobode.
Kako je silnike istina oduvijek boljela,
uskratili su mu riječ, a njegovu su shvaćali doslovno,
kao rijetko koju poslije.
Nije mu trebala filozofska škola: snažan glas
daleko se čuje; Hegezijin je bio poput jeke u provaliji,
smrtno ozbiljan. Ovako se piše eudaimonia,
podučavao je neupućene.
Valjalo bi dosegnuti posljednju glad, ništa više,
ništa manje od toga; ništa ne oslobađa kao oslobođenje
od poriva. Tako je govorio Hegezija.
Ponekad pomislim da je ipak pretjerao, a ponekad
želim napisati novog Werthera, lišiti Europu
duha i mladosti, masakrirati njezine šanse za budućnost,
i pustiti da nas barbari pregaze.