Portret oca koji je preživio odavno se nismo vidjeli i neka nismo znam te s fotografija gdje te vidim jasnije znam te kao šašavog gimnazijalca dok čekaš voz za krakov raščupan kačiš drinu za uho znam te s trideset i nešto kad ste me tek dobili pa me balansiraš na dlanu kao zemičku znam te i na moj rođendan kad smo napokon izronili iz rata tvoj odsutni pogled sjenu istine zapelu za bodljikavu žicu trepavica tog tebe nerado gledam kad umjesto oca imaš fotografije možeš si to dopustiti ostale slike kombiniram po volji slažem te boljeg kao na slici obitelji iz nekog reklamnog kataloga ako se uskoro ponovo vidimo da se imam za šta uhvatiti Ljetna romansa odavde, s plaže čini se da neboderi izranjaju ravno iz šume razmaknuti kao mliječni zubi tako i tvoji rijetki pozivi jedan po jedan ispadaju iz telefona prave mjesta da ih zamijene drugi za to vrijeme ležim u valovima grle me totalno njihovi opojni jezici šapuću ostani u našoj vodenoj kući ljeto traje zauvijek ne treba mi dvaput reći prestati misliti na tebe to je olakšanje kao kad se skine grudnjak Otoci u kinu gledam irski film o dvojici koji se više ne druže i mislim na tebe, Tanja prijateljstvo razneseno kao petardom njegove čestice danas lebde u paralelnim svjetovima netko ih udiše i kašlje od praska su mi se rasule kokice stado ovaca i na platnu i pod mojim nogama Povratak u Banjaluku dugo sam izbjegavala svoj grad ovako promijenjen od straha da ne zaboravim kakav je bio a evo, šum zelenila i sad zaglušuje vrbas se survava niz korito ne uspijeva pobjeći breze, prštave kao voda, lake kao igra, više nema u dvorištu moje kuće novi stanari kažu to drvo je prljavo i stalno je trebalo mesti terasu kao i istoriju kao pamćenje raseljenih s brbljanjem ptica i glasom mog dide u krošnje se sakrio grad koji poznajem podignem glavu i ugledam ga načas načas i sebe prepoznam moj dido pjeva tiho, ali dugo još ga čujem u grad koji tražim ne vodi put nema tih točkova koji će me dokotrljati putovanje je to u fatamorganu zaklon u hladovinu koja se povlači kao rijeka kad se ulije u drugu on postoji on ne postoji Fotografija: Anna Heisterkamp