* * *
mogla je biti magla
obavijena neposjećenim gradovima: nas dvoje,
nas mnogo, generalštab nevoljenih,
u samotničkoj misiji pomirenja. umjesto
gradova, posjetili smo izložbu jeftinih
riječi: one vise na bijelom štriku za
veš, potlačena čeljad, tvrdoglavo
mameći sunce u ispašu, oca u
pokolj, svinje na nož; majka ih
često koristi, koristi korištene riječi, i
ja ih često koristim: njihov raspored,
njihova mala čitanja, mogu
rezultirati novošću — majčinom
zuboboljom, (mada odavno nema
zube), kojoj pridružujem autorsko pravo na
ponavljanje.
* * *
locirana na križanju straha i strasti posljednja
aktivistica u selu iščekuje slavlje: zemlja,
mljackajući trupla, probavlja osjećaj; otud kukci što
se ne razlikuju od bilja, cesta kojom bauljaju veterani
hormonalnih ratova, melankolični jugoslaveni okruženi
neutaživim hrvatstvom, popovi koji žude za plavokosim
ministrantima (pobjeglim iz ilustrirane biblije
mladih), roditeljski sastanci započeti molitvom i
sveta misa na kojoj kruh, uronjen u vino, postaje
postmodernistički predmet: moja majka, tijelo
pričešćeno infuzijom, sat anatomije u
produženom boravku.
* * *
ovako glasi pitanje koje nikada ne postavljam: može
li majka–kuhinja biti majka–nomad?; i
dalje dvojim između „biti“ i „postati“: šutim da
bih imao, katkad i ozdravljam (da bi ona
ozdravila). od triju majki moje mladosti dvije
potvrđuju nazočnost: majka–rođenje i majka–odgoj.
majka–žena skida šminku u kupaonici: majka–djevojka koja
mnogo putuje i mršava je; riba umotana u
pornografiju, djetinjstvo želuca, gravitacijski udar na
konfekciju. majka–cesta, prije nego je postala
majka–otok, ne zatvara prozore. šansa za
bijeg, kako priliči montažnom postupku, uravnotežena je s
ostankom. ovako stoga glasi finale njene pobune: stara
sam i bole me kosti. vidim na jedno oko. djeca ne
mare. stari se bakće sa svinjama. djeca
su stara i bole ih kosti.
* * *
i može li, povrh boli, biti majka–zamjena: majka–marx, preživjela
stanovnica labinske republike, majka–isus ili
dinamit u srcu sućuti; može li, kao što
joj ime kaže, očeve–muškarce zateći nespremne pred
vrhunac gladi, u mitološkoj rezignaciji predsmrtnih
jurišnika; okrugla kakva jest, i krvavija od
svih knjiga, tada bi kao pobunjeni subjekt poeziju
poniženja učinila revolveraškom poezijom:
majka–obračun.
majka–manifest.
majka–ubijanje.
* * *
predviđanje da će pasti s nogu poklapa se s
predviđanjem da će žene, prenamijenjene u hrvatice, rađati
zombije: male krvoloke za veliki masakr na koji
očevi–muškarci polažu zavjet.
sve prezrene rijeke sada utječu u njena koljena: moja
majka, slonica s probavnim smetnjama, probija se kroz voćnjak
progoneći mačje potomstvo. za to će biti nagrađena
analgetikom s odgođenim djelovanjem: u
koritu punom kondicionala, opuštena kao meso na
sanitarnom pregledu, krajem ljeta sanja i krvari.
Franjo Nagulov, Krvava knjiga, Durieux, Zagreb, 2024.