1.
Na otok se vratila trajektom u petak, 16. augusta, u tri poslijepodne. Nosila je farmerke, kariranu košulju, jednostavne ravne cipele bez čarapa, satenski suncobran i ručnu torbicu, a jedini prtljag bila joj je torba za plažu. U koloni taksi vozila na molu uputila se ravno prema jednom starom modelu, nagrizenom morskim zrakom. Vozač ju je dočekao prijateljskim pozdravom i povezao kroz siromašno selo sa straćarama od blata, krovovima od osušenog palminog lišća i užarenim pješčanim ulicama pored vrelog mora. Morao je spretno zaobilaziti neustrašive svinje i golu djecu koja su im se izrugivala glumeći toreadore. Na rubu sela krenuo je kroz drvored kraljevskih palmi, gdje su se nalazile plaže i turistički hoteli, između pučine i lagune nastanjene plavim čapljama. Na kraju se zaustavio ispred najstarijeg i najneuglednijeg hotela.
Vratar ju je dočekao s obrascem za registraciju, spremnim za potpis, i ključevima jedine sobe na drugom spratu koja je imala pogled na lagunu. Popela se uz četverokrako stepenište i ušla u skromno namještenu sobu koja se osjetila na nedavno korišten insekticid i koju je gotovo u cijelosti zauzimao ogromni bračni krevet. Iz torbe je izvadila neseser od jareće kože i neukoričenu knjigu sa stranicom obilježenom nožićem za otvaranje pisama od slonovače, koju je spustila na noćni ormarić. Izvadila je ružičastu svilenu spavaćicu i stavila je ispod jastuka. Izvadila je i svileni šal s dezenom egzotičnih ptica, bijelu košulju kratkih rukava i par iznošenih patika koje je odnijela u kupatilo.
Prije nego što se spremila, skinula je vjenčani prsten i muški sat koji je nosila na desnoj ruci, stavila ih na policu toaletnog ormarića i brzo se umila kako bi saprala prašinu od putovanja i odagnala poslijepodnevnu pospanost. Kada se posušila, osmotrila je u ogledalu svoje grudi, okrugle i čvrste unatoč dvama porodima. Rukama je zategla obraze unazad kako bi se prisjetila kako je izgledala kad je bila mlada. Ignorisala je bore na vratu, kojima nije bilo pomoći, i pregledala svoje savršene zube, svježe oprane poslije ručka na trajektu. Utrljala je dezodorans na glatko obrijane pazuhe i obukla čistu pamučnu košulju s inicijalima amb izvezenim na džepu. Počešljala je svoju ravnu crnu kosu, koja je sezala do ramena, i maramom je svezala u rep šalom s motivom ptica. Na kraju je namazala usne stikom od običnog vazelina, ovlažila kažiprste jezikom i zalizala obrve, utapkala iza svakog uha Maderas de Oriente i konačno se suočila s licem zrele žene u ogledalu. Koža bez traga kozmetike imala je boju i teksturu melase, a oči boje topaza s tamnim portugalskim vjeđama bile su prekrasne. Bila je neumoljivo kritična prema svome izgledu i vidjela se gotovo jednako kako se i osjećala.
Tek kada je stavila prsten i sat, vidjela je da kasni: bilo je šest minuta do četiri, ali dopustila je sebi trenutak nostalgije, posmatrajući čaplje koje su mirno klizile u gorućoj obamrlosti lagune.
Taksi ju je čekao ispod stabala banana na ulazu. Ne čekajući upute, krenuo je niz drvored palmi, do čistine između hotela gdje se nalazila otvorena pijaca, te zastao kod štanda s cvijećem. Krupna crnkinja koja je drijemala na stolici za plažu probudila se prenuvši se od zvuka sirene, prepoznala je ženu na stražnjem sjedištu automobila i, smijući se i brbljajući, dala joj buket gladiola koje je pripremila za nju. Nekoliko blokova dalje, taksi je skrenuo penjući se jedva prohodnim puteljkom od oštrog makadama. Kroz zrak kristaliziran vrućinom vidjeli su se Karibi, jahte za razonodu poredane u turističkom pristaništu, trajekt koji se u četiri sata vraćao u grad. Na vrhu brda nalazilo se najsiromašnije groblje. S lakoćom je odgurnula zahrđalu kapiju i s buketom cvijeća nastavila stazom između humki zaraslih u korov. U središtu se nalazilo stablo ceibe s raskošnim granama po kojem se orijentisala da pronađe majčin grob. Oštro kamenje bolo ju je kroz pregrijane gumene đonove, a jarko sunce probijalo se kroz saten suncobrana. Iz grmlja se pojavila iguana, ukočila se ispred nje, na trenutak ju je pogledala i brzo pobjegla.
Navukla je vrtne rukavice koje je nosila u torbi i morala je očistiti tri nadgrobna spomenika prije nego što je prepoznala blijedi mermer s imenom svoje majke i datumom njene smrti, osam godina ranije.
Gabriel García Márquez, “Vidimo se u avgustu”, sa španskog prevela Sanela Sofić, Buybook, 2024.
Knjigu možete nabaviti na: Buybook