67. tama ne pristiže izvana. ona ide s tobom. ruku pod ruku. proteže se iz tvog rukava. domahuje stolici na koju ćeš sjesti. grli te, stišće, gura u špilju u kojoj ti mračne kaplje udvajaju bilo, tama ti useljava u koljena, šapće: ništa strašno, to gori led, uskoro ćemo zaploviti bez goriva i jedara, u nebo i u kredu, dok prašuma divlja na leđima zmaja. tama se gnijezdi u tvom pogledu. raste. približava ti se crni vjetar, s njim i crni oblaci, u tvojim zjenicama crne ptice crno pjevaju, pucaju trule grane i padaju na šumske jagode koje će briznuti u krv. tama ne pristiže izvana. ona ide s tobom. od jutra ti govori: dobro veče, dobro veče. 68. ne poželi tuđi tekst! - dovikuje netko iz mraka. (tvoja je šutnja pošumljena prijateljskim stablima.) jer budeš li ga jako želio, možda ga i napišeš, možda te obraste kao bršljan napuštenu kolibu tako da se više nikad ne nađeš. tuđe riječi oduzet će ti dah, ubrzati puls, začepiti vene. u njima nema tvojih pokreta ni tvoje sjene. kako ćeš disati, kamo krenuti, u koji mrak ući, što reći, kome se obratiti tuđim riječima? ne poželi tuđi tekst! - odzvanja iz slijepe ulice. ne budeš li uporan i ipak ga napišeš, znaj: nećeš više moći od njega pobjeći, nećeš znati zašto je tu, zašto si tu, tko drži olovku, tko je pisac u tebi, tko govori ljekovit, otrovan, zmija, grm, grana, zarez, ti, ja, bilo šta... Krešimir Bagić, "Ponornice", MeandarMedia, 2021. Krešimir Bagić sa zbirkom "Ponornice" finalista je nagrade Ivan Goran Kovačić koja se dodjeljuje za najbolju izvornu pjesničku knjigu tiskanu u dvogodišnjem razdoblju u okviru manifestacije Goranovo proljeće, naizmjenično s nagradom Goranov vijenac za izniman doprinos hrvatskom pjesništvu.
