šumar Danz
tokom rata slagali smo tijela kao drva
dok već nakon rata slagali smo u šumi drva
kao svježe posječena tijela
Buzia Wajner, rođ. 1937 um. 1943
imala sam šest godina kada sam ubijena
a moja sestra Szulamit četiri
nakon gubitka roditelja lutale smo blizu Rokitna:
naučile smo spavati na njivi
a s vremenom bismo se ušuljale u staju
i pile mlijeko iz kravljih bradavica
nismo imale kalendar
pa nismo znale koji je datum našeg rođendana
zato smo greškom slavile sigurno češće
nego jednom godišnje
taj tužan događaj
dućani
poštovani župniče
kako im možeš tako govoriti?
nismo ni dobri ni zli
recite im s propovjedaonice
da nas ne treba ubijati
i utapati u napola osušenim močvarama
samo zato što smo oni koji vode dućane
jednom davno
njemački drvosječa Adolf Eichmann
brusi sjekiru sječe drvo
i misli na vruću juhu
direktor tvornice čokolade Wilhelm Koppe
popravlja frizuru
glanca cipele
i po stoti put priča svojoj djeci i svojoj ženi:
jednom davno davno
na močvarnom području gdje Sola ulazi u Vislu
S poljskog prevela: Aleksandra Wojtaszek
Fotografija: Renata Dabrowska
Priredio: Faruk Šehić