Ciaro Scuto
promašena doza tišine,
lagano već i samo sunce kuca
njegova bjelina, il kojeg je već spektra
lagano već šetka po dimenzijama kreveta
u krutu masu spojeni su svjetlo i tišina
i zvuči, kao dugo potisnuta tipka klavira,
pomiješana sa motorom aviona
želi izaći iz progonstva od Auschwitza
svaki šum je poput pritiska,
onog u ušima, pri dubinama, ja izjednačavam tlak
a to ovisi o dubini
jer dok je jedno u svrhu života, tako reći
drugo je dvosmisleno, isto tako reći