#KVARTOVSKA
Na vratima jednog portuna piše Vošta do Tokyija. Naši su susjedi ljudi s kotačićima. Kotrljaju se ranom zorom, umorni i zgužvani, s ceduljicama Ryanaira koji im lepršaju s kofera, pa se otkinu i padnu, Ivice i Marice ostavljaju mrvice po Jugotankerovoj betonskoj šumi.
Susjed kaže: Hej! Znaš li da smo se riješili galebova?
I zaista. Nema ih čuti toliko kao lani.
Prije ljeta jedan je muškarac, samoprozvani stručnjak za tamanjenje galebova na legalan način, dobio dozvolu stanara da se popne na krov i uništi sva gnijezda.
Nakon abortusa galebovi se više nisu pojavili na našim krovovima.
Spavali smo mirno, dugo i kvalitetno do alarma.
Ali gle vraga, pojaviše se oni s kotačićima. Sami smo ih dozvali, putem Booking.coma i AirB n B-a. Njihova su gnijezda daleko, ali mirišu na kreme za sunčanje i eure.
Kod drugog portuna, odmah do trafostanice, nalazi se bivša sušionica. Zapravo se radi o površini iznad garaža koje su stanari iznajmili nekim drugim ljudima pa vječno sami traže parking. Iznad tih garaža nekada se sušila roba.
Rastirali su se lancuni i vješale mudante.
Danas ljudi rastiru lancune i vješaju mudante na minijaturnim balkonima. I ja rastirem lancune na balkonu pa onda sjedim s pogledom na lancun.
U rupicama na fasadi u tijeku je tulum. Mravi izlaze iz klubova, jedan po jedan love zrak. Tulumari se i ispod škafe, a bome i oko lavandina i vodokotlića.
Jednog dana netko je odlučio zabraniti prilaz sušionici robe pa su tu nekakva ruzinava vrata. Može ih se preskočiti ali nije poželjno. Ponekad se odvaže tinejdžeri ali gore ima previše svjetla za kvalitetno drpanje. I mi smo se nekada zabavljali tamo, prije jake javne rasvjete i Kauflanda. Pa i u pola bijelog dana. Znali smo da nas tamo nitko neće tražiti, a i bilo je dovoljno udaljeno od škole. Kvart je imao nekoliko oaza za nas pune presnimljenih kazeta, pune nekih novih tjelesnih sokova. Rasli su nam nokti, dlake i žlijezde. Postajali smo zvijeri koje će se deset godina kasnije ponovo susretati po kvartu, neki s vlastitom mladunčadi. U ruksacima smo nosili Lipa Mill bilježnice, šok žvake i hrpe praznih puntarica.
Subota.
Nosim kilo kapule, pola kile mljevenog mesa, mrkve, gljive, jaja i mineralnu. Vučem kese na kat. Jedna djevojčica izlazi iz stana s majkom. Obje nose identične bijele haljine. Preplanule su i svijetle u portunu kao dva ferala.
Zaboravila sam kupiti NeoPitroid.