Nećeš me prepoznati
umjesto da tražim tvoje ruke
hranim se svojim tijelom,
post pomjera sat unazad
razlistavam um, u čestaru sinapsi
izostavljam zapise
iz paralelne stvarnosti
kad te idući put sretnem
pomisliću da sam te vidjela
u samoposluzi ili banci
Braće Nedić 33
predratna arhitektura i visoki plafoni
zavode je koracima
onih koji su im poklonili dane
poput boravka u holu
željezničke stanice
u Njujorku ili Amsterdamu
umiruće svjetlosti koju hvata
u okvir pedeset milimetarskog sočiva
na najfiniji Kodakov film
kad zatvori oči
iz gipsanih ukrasa čuje takt
ovo je generalna proba
ima vremena da se predomisli,
započne ples u pratnji vodenih topova,
sačeka povoljan vjetar
ravnotežu klatna u korijenu pupka
Izbjeglištvo
Ptice su strpljiva bića.
Rasute oko bazena,
čekaju da presahne močvara,
narastu slana polja.
Zemlja pamti vazduh od joda,
planinu kristalnog praha,
bat lopata koje udaraju
teški bijeli pokrivač.
Do ljeta će bara postati pokorica,
tlo nenaseljene planete,
stidna seboreična koža.
Milioni ptica u prolazu
neće tu prostrijeti krevet.
Desetine radnika u Ulcinju
neće se oženiti.
Pjesme su nastale na književnoj radionici Zvonka Karanovića