Žena sad ide na jogu. Samo da bi svi prestali da joj dodijavaju. Odlazi u kraj grada u kom ne živi, niti je ikad živela. Prijavila se za termine za stare i bolesne ali čak i tako jedva da išta uspeva da uradi. Ponekad samo stoji i gleda kroz prozor ka ljudima čiji su životi dovoljno netaknuti da ne moraju da idu na jogu. Ponekad plače dok uvija telo kako bi zauzela neki položaj. Na časovima za stare i bolesne ima dosta plakanja, tako da joj niko ništa ne kaže.
Ali čak i ona primećuje da instruktorka prosto sija. Instruktorka se sažalila na nju i daje joj privatne časove. Žena joj priča o mužu. O tome kako možda voli neku drugu. O tome kako će ga možda ostaviti. Priča joj kako se noću žučno prepiru šapatom dok ćerka spava.
Ne kaže: Sinoć sam ga povukla za kosu. Sinoć sam pokušala da mu iščupam kosu s glave.
Ženi sad uopšte ne pada teško da bude strpljiva i blaga prema ćerki. Nikada više neće voleti nikog i ništa. Nikada. I tačka.
Seća se kako ju je one prve noći kad je shvatila da ga voli najednom obuzeo strah. Spustila je glavu na njegove grudi i slušala kako mu kuca srce. I to će jednog dana prestati, pomislila je. I: ne, ne, ne!
Kako si mogla da mi upropastiš ono najdraže?
Muž njene komšinice zaljubio se u devojku koja mu je svakog dana posluživala kafu. Ona je imala dvadeset tri godine i želela je da bude plesačica, pesnikinja ili fizioterapeut. Kad je ostavio porodicu zbog nje, žena mu je rekla: „Jesi li svestan da praviš budalu od sebe? Da će ti se svi naši prijatelji smejati?“ On je stajao na pragu, s kaputom u rukama. „Ne“, rekao je.
Žena je gledala kako se komšinica goji tokom naredne godine. Nemci imaju reč za to. Kummerspeck. U doslovnom prevodu paćenička slanina.
Ljubav je reč koju muškarci koriste da to zabašure.
Istraživanja su pokazala da 110% muškaraca koji ostave ženu zbog druge tvrdi da je ona luda.
Darvin je imao teoriju da u nama ostaje nešto posle seksualne privlačnosti, nakon što je ispunila svrhu i navela nas da se parimo. On je to nazvao „lepotom“ i mislio je da je možda to ono što ljudsku životinju nagoni da se bavi umetnošću.
Žena sad u svakoj pesmi prepozna neku poruku. Kad je neka naročito dirne, pusti je nekoliko puta zaredom dok ide ka metrou. Na primer: Mene Votergejt ne dotiče. Da li tebe muči savest? Kaži mi iskreno.
On misli da se ne vidi da se raspada. Žena je mislila da će to biti drugačije – uz nevesele šale i dok ljudi blago pričaju o njoj na njenom pogrebu.
Čekaj malo, ta mogućnost još nije isključena.
Oboje smo se grozno osećali zbog toga, kaže muž ženi. „O, sad još i krše ruke!“, kaže joj najbolja prijateljica. „Šta oni zamišljaju, da su u nekom filmu?“
Ponekad se muž i žena slučajno sretnu u parku preko puta. On odlazi tamo da puši, ona da zuri u drveće. On zakopčava tri dugmeta na njenom kaputu. Voli me, ne voli me, voli me, razmišlja ona. Oboma je teško da skupe hrabrost i zađu u Malo pozorište povređenih osećanja. Šale se kako bi bilo najbolje da samo pobegnu u Meksiko. Da zaborave celu ovu glupost.
Na kraju se ipak odvaže da uđu. To je mesto predviđeno za pitanja.
„Da li se još čuješ s njom, razmenjujete li imejlove?“
„Ne“, kaže on.
„Da li joj i dalje šalješ muziku?“
„Ne“, neodlučno odgovara on. „Ne šaljem joj muziku.“
„Šta? Šta joj šalješ?“
„Samo jedan video-snimak“, kaže on.
„Koji?“
„Snimak zamorčića koji jedu lubenicu.“
Što reče Kant: Uzrok smeha je nagli preobražaj napetog iščekivanja ni u šta.
Što reče devojka: Ej, stvarno mi se sviđaš.
Dženi Ofil, “Zavod za nagađanje”, Booka, 2020.
Knjigu možete kupiti na: Booka