I
Kada bi sahrane trajale mesec dana
ljudi bi lakše preboleli
jedan dan nije dovoljan
u jedan gadni dan
treba ceo život da ispratiš
sve u jedan sanduk da spakuješ
ne možeš za dan da se preseliš
treba nahraniti i napojiti gomilu
primiti njihovu tugu i uspomene
ne možeš u trenu da se setiš svake sreće
ni tegle slatkog od kupina
pa, sutra u špajizu iza kafe i ratluka nadješ
slatko od šumskih jagoda koje nisi spakovao
nadješ i tabakeru i nezavršenu skandinavku
i opet ti pukne srce, ali
sahrana se završila
i više nema svetine da deli utehu
II
Mlade mame na izlet vode
svoje roditelje i decu,
jedna baka unuci plete kike,
muškarac otvara pivo ženi,
njegova je od detinjstva.
Užasno smrde ti životi
kad neću živeti.
Kupujem kokice da sakriju
vonj dana.
Gledam u nebo, slobodno i plavo
ne delim klupicu
i sama plaćam taksi do kuće
III
Niko ti ne kaže da kada
neko umre u kući
hitna pomoć ne mora da dodje
jer mrtva je zaboga
niko te ne upozori
na novi strah
šta ako nije umrla
šta ako se umorila od kukanja i od bola
šta ako je promukla
šta ako konačno mirno spava
niko mi nije rekao da tu noć
ni sledeću ja neću spavati
popiću bensedin,
dva, možda i tri
ako tetka zaboravi
da mi je već dala jedan svoj
ali neću spavati jer
šta ako nije umrla
IV
Neki sitniš je ostao na kuhinjskom stolu,
u piksli deset pikavaca
i jedna do pola ispušena cigara,
pola bajatog hleba,
na stolici puna kesa smeća,
u mašini veš koji niko nije okačio
i jedna ćutljiva mačka kod ulaznih vrata.
V
Napuštene kuće pored mora
mirišu na maslinasto zeleno.
Drvene žaluzine sviraju tek
kad dune zalutali vetar.
Trava je prerasla
malu baštensku garnituru
iza kuće.
Jedna mačka se na tavanu
omacila pet puta.
Grom je ugasio svetla,
vodovodne cevi su zarđale.
Iz kuće pored mora odlazili su radosni,
ali niko je nije rado napustio.
Napuštene kuće
pored mora niko ne razume.