Iziđem iz zida kao pauk iz rupe
što muhu vreba ali me svjetlost rastoči
oglođe me do kosti
pa se vratim slijep tamo odakle sam pošao
Vratim se uzaludnosti svojoj.
Umoran navučem očne kapke
i sve se ponovo prikazuje
hodam bosonog s kamena na kamen
preskačem rijeku, a ona me tegli natrag
ne da mi dalje
Otvorim prozor, a zvuk me razbije
pa ne znam kako da se pokupim
zagrizem kamen od jada i ne slutim
da sam postao lišaj na ovom tlu.
Fotografija: Srđan Gavrilović