Pari je Harolda smatrala dobrim čovjekom, ali su je plašile neke njegove čudne navike. Zbog toga se često borila sama sa sobom. Je li ih dobro prihvatiti, pitala se je.
Ili da zgrabim kćerku za ruku i vratim se svojoj kući?
Je li ovo normalno u Holandiji?
“Ja naprosto želim da postignem maksimum,” govorio je Harold.
Jednom je predložio da krevet podijele s njegovom bivšom djevojkom. “Pa ćemo lijepo utroje,” rekao je Harold.
Pari se prepala, ali bile su to stvari koje je još uvijek mogla srediti s njim.
Harold je često hodao go po kući To joj je teže padalo.
Nije željela da to čini u prisustvu njene kćerke.
“To je stvar navike, rekao je, “naviknuće se.”
“Ne želim da mi se kćer navikava na golotinju. Kad bi joj to otac saznao, od života bi mi napravio pakao,” odgovorila mu je Pari.
“Ovo je moja kuća, a u mojoj kući ja odlučujem kako ću po njoj hodati,” povikao je pijani Harold jedne večeri.
Pari je zaplakala, to ju je stvarno pogodilo. Zvučalo je kao da se njena riječ uopšte ne računa.
“Oprosti,” reče Harold, “povešću računa o tome.”
Pari bi se rado nekom povjerila, ali s kim da priča o ovakvim stvarima? Ponekad se premišljala da sve kaže Memedu, ali da, o tim stvarima se ne razgovara s muškima.
Znala je da nema izbora. Morala se naučiti kako s Haroldom, inače mora natrag kući, koja je još uvijek bila prazna.
“Svaka kuća ima svojih problema,” rekao joj je Harold.
Harold joj je pomagao oko tekstova, uvodio je u svijet holandske književnosti, s njim je učila slušati muziku i gledala izuzetne filmove koje inače sigurno ne bi vidjela.
Harold ju je, osim toga, doveo u kontakt s a holandskim intelektualcima, što se bez njega možda nikad ne bi desilo.
Prošle sedmice je bilo slavlje u njegovoj redakciji u Utrehtu. Poveo ju je tamo i predstavio kao novu prijateljicu, bio je to prvi put da to čini. Pari se veoma svidjelo da bude tu i priča sa svim tim novinarima i piscima. Bilo je trenutaka kad je Haroldu mogla oprostiti njegove bubice. Sve ima svoju cijenu, ako ne želi da bude s bivšim mužem i iskoristi sve šanse koje joj pruža Holandija, onda mora da prihvati nekoga kao što je Harold, sa svim mogućim posljedicama.
Kasno te noći, kad su se već vratili kući i Pari puna utisaka ležala u krevetu, Harold ju je opet htio lisicama vezati za krevet. Pošto se te noći osjećala toliko sretnom, dozvolila mu je da to uradi.
Već neko vrijeme nije radila u čajdžinici. Kad je on bio kod kuće bila je vedra, ali kad bi cijeli dan bila sama, vratila bi joj se sva ona mračna sjećanja. Stoga je opet potražila neki volonterski posao i uspjelo joj je da nađe nešto u staračkom domu.
Uživala je na poslu, dobro se brinula o starcima i imala dobar odnos sa kolegama, ali je bila malo nezadovoljna činjenicom da je jednom sedmično morala dežurati do deset sati navečer. Harold je sredio da onda on kući dođe ranije, da njena kći ne bi bila sama. Pari ga je poljubila i zahvalila na razumijevanju, ali je duboko u srcu bila nemirna zbog toga što će joj kćer biti sama s Haroldom.
Tih je večeri svo vrijeme gledala na sat kad će kući.
Vjerovala je ona Haroldu, ali su te smjene bile petkom navečer, a baš tada je Harold mnogo pio. A kad taj pije, postaje onaj Harold koji želi da izvuče maksimum.
Čim bi joj se završila smjena, žurno bi se biciklom vraćala kući. Kad napokon otvori vrata, odmah bi jurila na sprat do kćerke da provjeri je li sve u redu. Iako bi joj se po glavi vrtjeli svi mogući ružni scenariji, uvijek bi je zaticala da duboko i mirno spava.
Oslobođena strahova, Pari bi se srušila u Haroldov zagrljaj i rekla mu sa suzama u očima: “Baš sam sretna s tobom, Harolde.”
Ipak, Harold ju je plašio, baš kao i ona utvara, silueta koju je nekoliko puta ugledala u žbunju.
Pari o tome ništa nije rekla Haroldu, nije ga željela plašiti. Ali, kad je jednom stajala u kuhinji, u vrtu je jasno vidjela sjenku muškarca.
“Harolde, brže dolazi,” prošaptala je. “Čini mi se da nam je neko u vrtu. Eno, maločas nestade iza grma!”
Harold dođe do kuhinjskog prozora i pogleda u mrak napolju.
“Ništa ne vidim, možda je krava, vlasništvo jednog od onih seljaka do nas,” rekao je i navukao zavjese.
Jednog petka uvečer, kad se Pari vratila iz staračkog doma, zatekla je Harolda kako prilično cvrcnut sjedi na kauču. Sjela je do njega, a on ju je zagrlio i poljubio u usta.
“Večeras piješ sa mnom,” prošaputao je.
“Ne, Harolde, ja ne pijem.”
Tutnuo joj je čašu u ruku i rekao: “Samo gutjajčić.”
“Ja ne pijem, Harolde,” reče Pari uz smiješak i odgurnu čašu ustranu.
“Znam da ne piješ, ljubavi, ali uzmi samo gutljajčić za mene.”
“Ne pijem, Harolde,” rekla je i poljubila mu ruku i blago je odgurnula.
“Ali, dovraga, nećeš otići u pakao ako popiješ jedan gutljaj! Zašto si tako teška?” povika Harold.
Uplašena da će se stvari izmaći kontroli, Pari prinese čašu ustima.
“Tako! Vidiš li? Neće se nebesa srušiti ako uzmeš gutljajčić.”
Ustao je, teškim korakom krenuo do tašne i rekao: “Imam nešto fino za tebe, jedno iznenađenje.”
Iz tašne je izvadio neki cd, krenuo ka plejeru i stavio ga unutra. Dnevnim boravkom odjeknuše zvuci ritmične muzike.
“Stišaj malo, molim te Harolde, ovo se čuje i gore,” rekla je Pari.
Ali, nije to uradio. Pari nije insistirala.
“Zar ti se ne sviđa? Tebi sam ga donio, to je perzijska plesna muzika.”
“Nije perzijska, nego arapska,” primijeti Pari.
“Ah, perzijska, arapska, šta ima veze? Zar ne zvuči egzotično?”
“Ipak ima veze, ovo je arapska muzika.”
“Da li ti se onda ne sviđa?”
“Ma ne, sviđa mi se, kako si to zaključio?”
“Dao mi ga je mladić iz muzičke rubrike naših novina, napisao je o njemu recenziju, kaže da je ovo muzika uz koju žene plešu trbušnjak. Znaš li ti to plesati?”
“Ne, ne znam, nikad to nisam radila,” rekla je Pari uz osmjeh.
Cijeli dan je lilo i kiša je padala kao iz kabla. Harold se cijeli dan i večer veselio Parinom trbušnom plesu.
“Čekam te ovdje čitavu večer, već sam te vidio pred sobom, nemoj mi sad reći da to ne umiješ plesati.”
“Stvarno ne znam, nikad u životu nisam plesala trbušni ples, stvarno nisam. To rade Arapkinje, mi ne.”
“Ma daj, pokaži taj tvoj lijepi trbuh. Život je kratak, zapleši i popij u njegovu čast. Ovo su, zapravo, riječi jednog perzijskog pjesnika. Kako se ono zvaše?” reče Harold i povuče je da ustane.
Malo kasnije je kao kakav istočnjak sjedio na tepiščiću na podu, naslonjen na jastuke i s čašom u ruci čekao Pari, koja se uskoro trebala pojaviti iza zavjese kao Šeherzada iz Hiljadu i jedne noći da bi pred njim zaplesala trbušni ples.
U trenu kad se muzika veoma ubrzala, iz ostave se pojavi Pari u iznenađujuće zgodno improviziranoj arapskoj plesačkoj suknjici, noge i grudi joj polugole. Hodala je plesnim korakom, trbuhom vrtjela ka Haroldu.
Nije očekivao da će ovako lijepo izaći pred njega, plesala je tako skladno i tako lijepo vrtjela trbuhom da naprosto nije vjerovao da je to Pari.
Nasmijao se od uzbuđenja i tim više shvatio da su istočnjačke žene napravljene od drugog materijala. U tren iskapio čašu, kao pravi Arapin se zavalio u jastuke i ruke graciozno podigao u zrak.
Pari nikada nije plesala nekom muškarcu, čak ni bivšem mužu. Taj se uvijek fanatično bavio njegovim politički idealima da nije ostavio ni vremena i prostora ni za običan ples sa Pari, a da ne govorimo o trbušnjaku.
Sad kad je plesala, sijala je od sreće. Nije bila plesačica, ali je ovo radila za Harolda, koji je bio dobar prema njoj. Harold, koji oči nije mogao odvojiti od nje, uze kuhinjsku krpu i sveza je oko glave. Uspravio se i sjeo kao vođa nekog arapskog plemena. Pari se smijala njegovom turbanu, kleknula pred njim i zatresla grudima kao prava arapska trbušna plesačica.
Harold je iz novčanika nespretno isprpao jednu novčanicu i turio je, prema običaju, njoj u grudnjak. Muzika je došla do vrhunca a Pari je na sopstveno iznenađenje oznojenim tijelom vrtjela poput iskusne trbušne plesačice. Sad je plesala samo za sebe i u velikom ogledalu gledala sopstveno tijelo, izgledalo je prelijepo. Bila je toliko zaokupljena plesom da nije primijetila kako u sobu ulazi neki muškarac. Kad ga ugleda, Harold uplašeno skide turban. Ispusti čašu i pridiže se da bježi. Pari u Haroldovim očima primijeti smrtni strah. Podiže pogled i ugleda bivšeg muža kako joj prilazi s nožem u ruci. Harold požuri ka kuhinji i kroz kuhinjska vrata pobježe u vrt. Pari je potrčala prema stepenicama i iz sve snage doviknula kćerki: “Bježi! Brzo napolje! Kroz prozor!”
Bivši muž brzo napravi par koraka, na trećoj stepenici ščepa Pari za golu nogu i zabi joj nož u vrat. Gurnu joj šaku u usta i još je nekoliko puta zbode u prsa i u stomak. Potom potrča na sprat, u sobu njegove kćeri, nabi joj pokrivač preko glave, stavi je na rame, strča niz stepenice, preskoči preko Parinog tijela, jurnu vani, ubaci kćer u auto, upali motor i punom brzinom pojuri ka nasipu.
Lokalne novine su tog popodneva objavile vijest: “Naš kolumnista u komi.” Članak je išao ovako:
Noćas je neki muškarac napravio provalu na jednom seoskom dobru na Ajselu. Provalnik je napao Pari Abkenar i napravio joj sedam dubokih rana nožem i oteo kćerku. Policija je reagovala na anonimnu dojavu i brzo se našla na licu mjesta. Žrtvi je pružena prva pomoć, ali je još u dubokoj komi. Prema nepotvrđenim vijestima žrtvinih poznanika, provalnik bi mogao biti njen bivši muž, koji je naumio njihovu kćer preko Njemačke i Turske prokrijumčariti u Irak. Policija drži na oku granične prelaze s Njemačkom, ali je kriminalac najvjerovatnije već prešao granicu i nestao iz zemlje.
(“Papagaj je letio preko rijeke Ajsel” Kader Abdolaha će narene godine objaviti izdavačka kuća Buybook iz Sarajeva)
(s holandskog preveo: Goran Sarić)