TKO SE NIJE SKRIO DJEVOJČICA JE BIO
Djevojčice iz moje ulice
Skrivale su se samo
Kad bi igrale kukala
Bježale bi u žbunja
Penjale se na kvartovsku toplanu
I smijeh stišavale
Pod žuborom obližnjeg potoka
Djevojčice iz moje ulice
Skrivale su se samo
Kad bi dobivale jedinice iz kemije
Iskradale bi se uvečer
Trčale svojim prijateljicama
I neznanje pravdale
Pod kišobranom zaigranosti
Djevojčice iz susjedne ulice
Skrivale su se samo
U majčinim trbusima
Glave nisu trebale saginjati
U bodljikavom grmlju
Ni smijeh utapati u glasnoj vodi
Kao djevojčice iz moje ulice
Djevojčice iz susjedne ulice
Skrivale su se samo
U majčinim trbusima
Nikad ih vidjele nismo
Jer prije nego što bi brojač stigao reći
1 ,2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9
Tko se nije skrio, djevojčica je bio,
Iza pika nema, tri put žmiri
Njihovo najskrivenije mjesto
Postalo bi najnesigurnije
Djevojčice iz susjedne ulice
Skrivale su se samo
Od smrti
Umjesto drugih djevojčica
Nalazili bi ih doktori
I pokapali njihova tijela
Prije rođenja
A Pik pak za mene
Viknule bi samo djevojčice
Koje su greškom doktora
Bivale pronađene uz rečenicu:
Muško je!
*pjesma iz Zbornika pjesama sa četvrtog konkursa za pjesničku nagradu "Milo Bošković"
