SKORO SAM ZABORAVILA Ležim ispod gorućeg Sunca i u toj prisutnosti kupam svoje umorne ruke. Skoro sam zaboravila da sam rebeliozna kučka. Skoro sam zaboravila na svojih devet života, sedam sakramenata i tri oka, svoj oratorij, svoje visine. Skoro sam zaboravila svoju napaljenost na život. Skoro sam zaboravila svoj galop kroz noćne ulice i kočiju s demonima koji mi čuvaju leđa kad Mjesec zaboravi. Skoro sam zaboravila da crtam cvijeće po koži svojom menstrualnom krvlju. Rastem, vičem, čuješ li me? Skoro sam zaboravila razgovarati sa svijećama i trljat njihov vosak po svom bijelom licu. Skoro sam zaboravila da se ne bojim izgubiti kontrolu i da se s tog mjesta ne mičem. Zaboravlja se u jednom treptaju, čuvaj se, čuješ li me? Skoro sam zaboravila svoje odrastanje kupajući se u blatu. Skoro sam zaboravila na flert s granama drveća i starijim gospođama u supermarketima. Ova pjesma vrišti, čuješ li ju? Skoro sam zaboravila da sam na krivom peronu ako je mir u prsima. Skoro sam se zaboravila seksat s vlastitom nesrećom. Ah, seks. Skoro sam zaboravila da je kamenje moje oružje. Skoro sam zaboravila na otorinolaringološke pothvate pelinom. Skoro sam zaboravila izvući nož iz srca pa da samo pukne već jednom na dva dijela. Ova pjesma vrišti, čuješ li me? Uzdravlje, uzdravlje, uzdravlje! ISPOVIJEST POLICAJČEVE ŽENE Mom se mužu hladi večera. Vidi! Večera! Između nogu ti je! Hvala ti što brineš o mom nestašnom mužu. Ulazim u praznu sobu i opija me miris kolonjske vode koju je nanio prije nego ti je otrčao. Opet je zaboravio ključeve od stana. Ne spavam. Noćna sam dadilja njegovom moralu. Opušteno. Svidjet će ti se njegov miris. Ja sam ga birala prošle godine za njegov rođendan. Žene znaju što žene vole. Pusti ga kući prije ponoći. Ne želim spavati sama. Od azijske hrane ima probavnih tegoba. Molim vas, ne jedite azijsku hranu. Pošalješ li ga kući prije ponoći meni će prdit u postelji. Ne smij se njegovim lošim šalama. Umislit će se. Na kraju ću ih i ja morati slušati, a ne prakticiram usiljeni smijeh. Ne želimo mu ponukati samopouzdanje. Zaprljaš li mu košulju ružem, ti ju operi. Ženske solidarnosti radi. No, jedno je sigurno. Cijev ispod sudopera još uvijek nije popravljena. Pozvat ću vodoinstalatera i kućni će mi ogrtač slučajno kliznuti s gole kože. Vodoinstalaterova žena će vjerojatno sutra pozvati vatrogasce. Ne šarajte fasade vatrogaščevih žena. Poštedimo molere. BRAT ZVONE S fundamentalnom namjerom sjedim na bijeloj kožnoj stolici i na pamet mi padaju neke buntovničke riječi, jer jako se buntovno osjećam. Pokušavam se obrazložiti, vrlo očigledno. U ovoj fatalističkoj noćnoj mori nisam učinila ništa poštenije od toga da sam beskućniku kupila kokoš. Odbijam koristiti kišobran jer ne vjerujem u kišobrane. Zato ću obući što duže hlače da se vuku po mokroj, kišnoj cesti, nanijeti puno šminke da se kvalitetno uništi na kiši i izaći tako simpatično drčna na pljusak. Zapalit ću cigaretu s beskućnikom. Znamo se Zvone i ja već dobrih sedam tuga. Zanimljivo, zapravo. Zvone samo želi nedjeljni ručak sa svojom obitelji. Zvone, lažu te. Ne tražiš puno. Ako beskućnike gledate s iole osuđujućim pogledom, radije si iskopajte oči. Zaspat ću sa Zvonom večeras na cesti jer Zvone i ja se znamo dobrih sedam tuga. STAVILA SAM TOČKU Stavila sam točku na kraj rečenice. Ne bojim se. Jednog nas dana više neće bit, ali riječi će posjedovat slova i krivulje, interpunkciju i značenje. Sigurnost nalazim u riječima. Na istoj sam strani broda s interpunkcijom i ako tonemo, tonemo zajedno. Meni držiš propovijed. Pape. Inflacija ti sjaji u zjenici. Vrijednosti si vratio na tvorničke postavke i sad si na početku. Dišeš unatrag. Vjerom i strahom liječiš budućnost. Imaš svijest i pamet pa sada si u grču. Nekako si zaglibio u otupljujući bezdan lažne afirmacije. Ali ti si menadžer. Žena ti radi dokasno već osmi dan zaredom. Novčanice su ti umrljane izmetom. Osuđuješ me jer misliš da se zalažem za polupraznu čašu pored polupune. Jako sam žedna djevojka i svaka moja čaša je prazna, pape. Ubije li me to ikad, mirna sam. Stavila sam točku na kraj rečenice. Osjećam se punije nego ikad. To je ta punina koju nećeš nikad razumjet. Interpunkcija mi penetrira u središte i udara svaku pobjedničku točku do vrhunca. Spolno općim s buntom i to je ono zadovoljstvo koje nikad nećeš primit. Ne brine li te što ti žena iznenada odlazi u teretanu i mijenja frizuru? Dobro je, pape. Što manje znaš, više se smiješ. Stavila sam točku na kraj rečenice.
