IGRANKA
volim da su mi makaze blizu
kad postavljam klopku za krivicu,
bitno je umeti rezati
škljocnuti u pravi čas.
blizina i brižnost ometaju odluke
zato misli stavljam u spremište
pre polaska na putovanje
i opominjem se da
samoća, neznanje i odbijanje
prave nered u razgovoru.
iz plana za godinu izostavljam hroniku sumnji
ne želim da se osećam kao mama
u porodici kamenja i solitera.
kroz čist prozor hoću da gledam činjenice
nekontrolisane, solidne kao gvožđe.
postaviću alarme u armirane blokove
da mi prijave nesklad.
moje klinačko srce upotrebiće ključ za hakovanje
kvaka za ulazak u taj prostor je papir.
tu će izgubljenost zauvek izgubiti.
sve je na kocki kad se predamo muzici
stakla će se lomiti od zahvalnosti,
energije i laveža pasa.
ČIST VEŠ
naravno da neću iznositi
prljav veš,
sve ću oprati
delikatnosti na ruke
trikotažu u mašini
teške stvari duplo
provući kroz centrifugu.
podesiću
pravu temperaturu
samo ponekad namerno
iskuvati i ono što ne treba
kad želim da se skupi
i bude taman
za mene smanjenu.
neću koristiti omekšivač,
ali će deterdžent
biti moćan
p(r)otočnoprolećnoplaninski,
moj veš će
zato bajno mirisati,
biće čisto izmišljenstvo
kad ga iznesem.
EGREMNI ZOVE
pokupljen sam sa bele grčke plaže,
i već 14 meseci sanjam da se vratim kući.
živim u jednom stanu na devetom spratu,
u gradu gde nema mojih korena,
na obrazima više ne osećam vetar,
oblaci ne prosipaju na mene kiše,
ni u vazduhu miris soli,
ni sunčeva vatra u lice.
a još živo pamtim široko noćno nebo,
istačkano milionima nebeskih oblutaka,
to satensko crnilo – jedino
ogledalo za mene i bezbrojnu porodicu
belih kamenčića nastanjenih podno litice,
duž čijeg oboda je, visoko iznad,
puzio kržljavi šimšir.
izgledao sam joj kao bombona,
kao minđuša, kao privezak,
kao vizit-karta za sreću,
kao mali sunčani akumulator
koji će joj u danima kratkog svetla
emitovati toplinu i grliti je belinom.
povremeno me uzme na dlan,
s još nekolicinom rođaka
koji doputovaše sa mnom,
premeće nas među prstima,
gladi, miluje i miriše.
ne mogu da odredim
kada se to desilo,
ali već neko vreme znam
da je u kalendar nekog
budućeg, grčkog letovanja,
unela belešku:
vratiti kamen kući.