1. Supernova
U meni postoji crveno obojena soba u kojoj se zidovi tope i dišu tvoje ime
I vrijeme istječe poput meda,
Zlatnim nitima mrseći se oko prstiju i ostavljajući slatku težinu u grlu.
Tamo toneš u madrac ispunjen mojim tugama,
Skupljaš svoje snove i pričaš mi o njima jezikom zvijezda.
U meni postoji crveno obojena soba u kojoj oduvijek živiš
I ponekad me zoveš k sebi
Kada zaboravim da te trebam.
Dok sjedimo na rubu planete, prstom crtaš krugove na koži
Stvarajući supernove u dubinama mojih zjenica.
Noću urezujemo svoje želje u tamu,
Uranjamo skupa u zidove od voska,
Govoriš mi da me voliš crveno.
Govoriš mi jezikom zvijezda.
2. Sushi
Negdje, u zaspalim uglovima Svemira
Jedeš moje srce, sirovo
Skidajući zubima ljepljive tragove s usana
I jezikom loveći zalutale kapljice soka.
Crvenim prstima dotičeš moje oči
Drobiš ih
Poput kupina i upijaš u sebe.
Grizeš moja bedra,
Posipaš ih cimetom i topiš u grlu.
Gutaš me
Postepeno, s košticama
Brišući prste o moje obraze.
Znaš li to?
Nemaš jebenog pojma.
3. Oči
Pokloni mi svoje oči
Da ih rastopim sa šećerom
I pojedem nakon ponoći.
Čuvat’ ću te u sebi
I skuhati ti srce kada poželiš da te volim.
Dođi,
Poderi mi kožu, slijepi ju natrag jezikom,
Probodi si obraze kristalima mojih zjenica.
Kada padne kiša cikorija
Utopit’ ću te u Svemiru mrtvog neba
I zamrznuti tvoj osmijeh
Na usnama od vanilije,
Dok toneš
I kaplješ mi na dlan svoje riječi
Boje bademovog mlijeka i boli.
Uhvati se za zvijezdu, opeci krila
Na neonsku boju svjetla,
I utoni
U Svemir.
4. Eklipsa
Svaki put kada zagrizeš moje srce, ono se rasprsne poput crvene naranče,
U krvavim slapovima slijeva ti se niz grlo
I umire na mekom jastuku utrobe.
Tada poljupcima čepiš moje arterije, vučeš ih zubima
I povlačiš u crne rupe očnih duplji
Gdje izgaram u hipnozi tvoje svijesti.
Vučeš me k sebi kroz međuzvjezdanu tvar
Gdje dišemo mislima, stvarajući aritmije dodirima
I dok u maglici razaznajem obris tvoga lica,
Ponovno me puštaš,
Nestajući u eklipsi vlastitog Sunca,
Eklipsi crvene naranče.
5. Krijesnica
Ona ima srce boje cedrovine
I snove u nijansama božura i lotusovih peteljki.
Iza sebe ostavlja miris ciklama i zrelih marelica,
U njoj pronalaze utočište oni
Koji plaču u sjenama magnolija.
Ponekad zamišljam da sam morska pjena
Koja joj dodiruje gležnjeve
I zrak koji joj obavija usne,
Koji upija svaki njezin pokret,
Koji se odražava u mozaiku njezinih zjenica.
Njezine misli spavaju u dubinama mojih vena,
U svakoj pori koja upija njezin glas
Čujem ju kako diše.
Ostajem skamenjen u njenom postojanju
I obrisima njene sjene,
Sve za čime sam do sada tragao
Pronašao sam u svakom predmetu o koji se okrznula.
Jer ipak,
Ja sam samo odraz blijede zvijezde
Na njezinom noćnom nebu,
Umiruća krijesnica u njezinom vrtu
Bijelih makova i divljeg šipka.
6. 230 grama
Ti si vitičasta nit koja obavija moje srce
I ponekad ga stegne toliko
Da otkucaji postanu modri,
Tamnoljubičasti poput neba pred oluju
I zrelih kupina skrivenih ispod
Lišća boje vena.
Ponekad dopuštaš da krv u srcu proključa,
Uranjaš u nju do grla,
Udišeš težinu moga daha,
Ispireš sa sebe otiske mojih pogleda
Kojima pokušavam doznati
Zvuk tvojih misli,
Dužinu tvoga dodira
I osvrneš li se u prolazu
Ako osjetiš moju blizinu.
Ponekad srce raskidaš na pola,
Proljevajući crvene tragove
Koji spaljuju kožu
I ostavljaju slan okus na jeziku.
Otapaš ga u vrelini svoga dlana,
Grizeš ga kao gnjilu jabuku
I snivaš s njim ispod uzglavlja,
Otvorenih očiju,
Ne znajući koliko me zapravo
Boliš.