…
Tvoja smionost hrani biljku koja svlači
Pogled
S danas.
Ne sagriješi mišlju, riječju, djelom i propustom.
Ogrni se Šutnjom.
Pokrij Jučer.
Skini naočale.
Operi tabane.
Uvijek ponavljaju.
Zašto ne uprljaš taj stup
Cipelom kojom si gazio njene pramenove?
U POSUDI SA ZRNCIMA MRAKA
Cocta u taksiju koji vodi
Mahovinom oslikanoj fasadi
Ne utažava žeđ za
Coca-Colom.
Posudu sa zrncima mraka
Ostavio si rosi u njedra
Da mi vrati zrnca kad krene u san.
Da ih posadim,
Da im blatne plodove operem.
Kad već tvoje ruke
Oprati
Nisam stigla.
…
Miris toplog dlana
U ritmu Slowfoxa,
Pravi juhu uzavrelim borama čiji korijeni plove
Tvojim mahanjima iza zelenog zastora.
Miris toplog dlana
U ritmu Slowfoxa,
Utišava bujice, grmljavinom isplovljene,
Na križ.
Ti nisi svojim glasom
Bojala prozore,
U svjetove
Podvojenih ličnosti.
Nisi osluškivala valcere u mom vratu.
Bila si i ostala cvijeće koje je
Obrtalo autoritetima požudu
Da nas neprestano šalju
U istraživanje sastava tla
I podzemnih voda.
Bila si i ostala
Ljiljan.
…
Volim maštati kako gutaš sve što si zamijesio.
Ne volim odvajati plastiku od hrane.
Gledaš li i ti sad u pjenu koja tvori mrežu
Nalik ukrasu moje haljine?
Volim maštati kako pereš pod očnim deterdžentom.
Ne volim odvajati vaniliju od stracatelle.
Gledaš li i ti sad
Strelice na bojnom polju
Nalik strelicama kružnog toka
Koje nisi slijedio?
OPROŠTAJ
Brdo prošarano bujnim krošnjama
Spokoja.
Jutro tek zvonilo,
A miris maslačaka
Bujao,
Prostrana sjena, podno planinskih prsa
Oblači tamno plave
Haljine
Neba.
Moja stopala slijepo vjeruju rukama rijeke
Koja mi baca svoje magistrale pred
Oči.
Tvoje ruke,
Povlađuju lepršanju mojih
Kovrdža,
Okrećući glavu
Istoku.
U žumoru potoka,
Na Istoku,
Latica maslačka.
Zakovitlao je nestrpljivi vjetar
Prošlosti.
Zagrlih je na ulazu u ponor,
Baš kao što miris uvele ruže
Zagrli jučer moje
Puls
i uputi
Plavim sjenama oproštaja
Prošaranih bujnim krošnjama
Spokoja.
PRAZNINA
U bojama noćnih mora
U zagrljaju vlažnih
Košulja,
Spava prostrana, plodovima ogoljena
Ravnica.
U raskrvavljenim zanokticama
U valovima bujnih uvojaka,
Bunca prostrano i suho
Jezero,
Podno nabujalih
Oblaka.
Mirisne svijeće gasi
Dim prošlosti.
Ravnicu potapa jezero uginulih riba.
A ti baš inzistiraš da prijeđeš
Mostove ogoljenih
Stupova.
U bijelim krijesnicama tvojega lica,
Praznina se ušuškava.
Prvi put da ne spava
u S položaju.
SVJETIONIK MOJE ULICE
Osvjetljivao si prečice bijega svaki put kad bih kročila
Znojenju dlanova.
Šutio si kad bih poželjela
Roniti Tihim oceanom.
Davao si maksimum
Kad bih iz malog, plavog skrovišta
Izlazila u kulu u kojoj poželih biti
Matovilka.
Čekao si me
Kad bih upoznala glasove koji hrđahu u plovidbama do mojega
Uha,
Kad su me oštri zamasi njihovih jezika učili
Koliko je mekana livada
Dalekih utopija kojima gazih,
Jučer.
JEDNE RUJANSKE NOĆI
Žuta prkosi
Namještajem prekrivenim kutovima
Sobe.
Pjesma o žutim ogradama
Umiva znojem natopljena polja.
Moj grad, tamno plave prostire
Sagove
Naivno maštajući udovoljiti
Odsjaju nečujnog
Neba.
Moj vrt
Čita tvoju
Knjigu o rujnu.
SUZE
Kristali tvojih očiju
Obasjavaju šumarke, razbacane
Jezerom uginulih riba.
Njima darivaš uvjerivši se
Da plivam
Jedino u slanoj vodi.
Pokazuješ bliži put jedinice
Dvanaestici.
Kristalima ranjavaš Prošlost,
Utažavaš žeđ,
A i dalje mirišeš na jutro.