• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
proza

Marina Čović: Mrak

Autor/ica: Marina Čović
marina covicmrakproza
Objavljeno: 09.03.2021

 

 

Sagela sam se da pokupim lopticu, a hlače su mi pukle po šavu na guzici. Ana s drugog kata se smijala. Držala sam reket u jednoj ruci, a drugom sakrivala rupu.

Svjetlana, čuvarica hotela namirisala bi pomfri još iz prizemlja. Nije dala. Nije dala.

Može se nešto zapaliti rekla je, a svi smo znali da je radi struje.

Direktor hotela volio je igrati na boćanje na terenu do hotela, i volio je i Svjetlanu iako je imao ženu. On i njegovi prijatelji pekli su kremenadle na roštilju dok smo mi žvakali pileća krilca i prekuhanu rižu.

Pojela sam mu sve kekse koji su imali okus po zemlji. Djed je došao iz svoje sobe s praznom zdjelicom i pitao majku čime će on sad ponuditi goste kad mu dođu. Majka se crvenila. Mislila sam od sramote. Čim su se vrata zatvorila, pala je pljuska.

Unin djed je volio iznerediti zajednički WC na katu. Onda bi zvali Uninu mamu da počisti iza svog svekra. Majka je rekla Almasi da on to namjerno radi zbog toga šta se priča.

Nenad je bio sin novinara iz Sarajeva. Ali nije bio u hotelu kao mi. Rekao je da su tamo sve žene kurve. Moja majka je isto bila žena. Htjela sam ga nogom udariti u muda. Na pola puta noga mi se smrzla, ali njegova šaka nije. Razrednik nas je oboje kaznio. Prekrila sam šljivu kosom. Kad je majka vidjela rekla je samo: „Neka si ga.“

Bilo je ljeto i prozori su bili širom otvoreni. Znali smo da je Maja dobila četvorku jer je papuča opet radila.

Tomo je bio stariji, srednja škola. Ispod njegovog prozora uvijek je bila gužva i u sobi je često svirala neka ljubavna muzika. Imao je crnu kosu uvijek nageliranu i zelene oči s velikim trepavicama.

Taj dan sam se ošišala. Stale smo na putu nazad do hotela. Mjerkala je moju paž frizuru koja je bila kraća na jednoj strani. Nismo se vratile. „Narast će“, rekla je

Vera je živjela kraj cirkusa koji su njeni držali. U tri kamp kućice stali su njeni roditelji i braća i sestre. Provodile smo puno vremena skupa. Bile smo iste, ja i Vera, dva tumarala.

Nismo marile za more, samo smo bile željne sladoleda. Majka je htjela upoznati Veru. Verina mama nije imala mašinu za robu, pokazivala je mojoj majci otvrdnulu kožu sve do laktova.

Verina najstarija sestra je imala momka. „Vojnik iz Malezije“, rekla nam je, „u sklopu UNPRAFORA .“ Vera je rekla da je dirao njenu sestru dolje prstima.

Njena sestra ga je pitala i rekao je da može. Majka je konačno bila sretna. Ali nitko nije smio znati. Donosila je namirnice krišom u sobu danima. Falila joj je kanafa i rekla je da odem pitati Safeta iz hotela. Ja sam pitala Safeta. Ali to nije bio Safet na kojeg je majka mislila. I bila je ljuta jer je Safet sa kanafom došao u našu sobu i pitao je tko će njoj prenijeti paket u Sarajevo mužu i ima li mjesta za još jednoga. Majka je stisla usta i znala sam šta me čeka. Ali bilo je i gore nego sam mislila. Samo je pričala i nije prestajala. Trebala sam otići u drugi hotel na dnu šetnice, režala je, a to je pola sata od nas.

Ali vani je bio mrak i nisam mislila da bi me samu poslala.

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Marina Čović, četiri pjesme
Marina Čović, četiri pjesme, poezija

Autor: Marina Čović

Marina Čović, jedna pjesma
Marina Čović, jedna pjesma, poezija

Autor: Marina Čović

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić