U brdima
Nosim se mišlju da je
izbor bio dobar.
Popeti se na brdo, a
sve te reči, sve te ljude,
sav taj grad, ostaviti dole,
sa morem.
Mantram pogrešno zapamćenu
lekciju o ispravnom disanju.
Otimam se mislima i
osim toga što se penjem sve više
silazim u sebe.
I nalazim ime za to.
Pa ga oćutim.
Gore fijuče vrtlog tišine
opkoljen zelenim džinovima.
Još korak i stižem,
nadomak rasterećenja.
Podelim se na fragmente
i uspe mi da budem još uvek tu.
A, onda, pogledam dole, po gore,
pa ponovim to isto.
Sa nadom da silazak neće biti
isto što i pad.
„Brisač“ u SKC-u
Gospodin Bojs ostavlja
slike da prenoće.
Postaće neprocenjive,
vorholovski enigmatične,
eksponat nove istorije
umetnosti.
Performans će biti
nastavljen sutra.
Čistačica peva i prelazi
kružnim pokretima,
kao da kreči.
Kreda je izbrisiv alat.
Kofa sa vodom je
silovit instrument.
Izložba je nazvana kako je
kome bilo drago.
Možda je najprikladnije
zapamtiti je kao „Brisač“.
Na adi
Našli smo novu
plažu.
Izdvojenu, kamenitu,
divlju i pustu.
Na radiju jedan zvuk,
u reci drugi.
Neko do mene
ćuti i piša.
Na sredini reke
usidren teretni brod
boje rđe.
Grad je prekoputa.
Udaljen jedan
kilometar.
Okrenut sam leđima
šumi.
Dole je kamenje,
blato i trava.
Voda postaje pegava,
od ispuštanja nafte i
hemikalija.
Sa strane bambusovo
drvo i granje koje
nosi talas.
Ispod su mulj i ribe,
iznad nebo i ptice.
Društvo mi maše
da se vratim.
Isprobavaju pentu.
Pokreću čamac.
Pjesme su nastale u okviru pjesničke radionice Zvonka Karanovića