• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Miljan Nikolić, Sedmica savremene crnogorske poezije

Autor/ica: Miljan Nikolić
miljan nikolicradoman cecovicsedmica savremene crnogorske poezije
Objavljeno: 05.08.2015

 

Avgust mjesec poezije

Tokom pet sedmica mjeseca avgusta i koji dan septembra, portal Strane vam predstavlja poeziju po izboru književnika-selektora, za pet država regiona. Selektori su napravili izbor od sedam savremenih pjesnika čija im je poetika u ovom trenutku najbliža.

Selektor za Crnu Goru je književnik Radoman Čečović.

 

 

IME ZA PTICU

Koliko noći stane u moje pismo?
A koliko, riječi, bez svog ishodišta!
Zar to – što tako vjerno prećutali smo,
U tišini svog svijeta, ne znači ništa!

Kosmosom me lome pjesme! Muk, u nama.
Pritajilo se nebo. Priprema zoru.
Sonet je epopeja, u sekundama! –
… I, ljubav je, izgovor, za ljubomoru.

Sve, hartije svijeta, sad ne vrijede ništa,
Jer neizrecivo je prisustvo smrti,
Izgorjela iskra u dnu svog žarišta;

Ptico, što u mom umu, sanjaš mene,
Reci – ime, da te mogu pomenuti
U pjesmi za ubice i zaljubljene…

 

 

REBEL

Načiniću, nebo od papira, i biću
Onakav kakvim mi se prohtje, svijete!…
-Osedlaću noć krepku i zapaliću
Sve stolove, stolice, klupe i krevete.

Izvrnuti vašu obrazinu jave –
I smijati se dok ne popadaju s kruške
Debeli funkcioneri
Jude i Varave…
Priprosti gušteri i zmije bjelouške!

Dovraga sa ovom zbiljom, prosječnom…
Šta je, da marim, za sjedeljke i spletke!?
Ja sam – odapet krik – u nebu mliječnom,
Sa druge strane, njihove krletke.

 

 

ČOVJEK SE UMIVA ZEMLJOM

Vrijeme dogorijeva samo u svom cvatu.
Glavom klonem zemlji: blag do svoga cilja!…
Da poljubim neku želju nepoznatu;
Blatom u lice život me blagosilja!

Pa ostaviti se i sreće i tuge.
Biti ovo tijelo ogrnuto zorom…
Imun na skupe pohvale i poruge,
Opijen svjetlom pred navrelim izvorom:

Da vrisne rosa s čela po gorskom cvijeću
Kad trgnem glavom nad kamenom i dračom!
-Ostati, blag pred pticama što odlijeću…
I napokon, umiti se ilovačom.

 

 

DRVEĆE U KAMENU

Zastalo na samom kraju
puta – osluškuje
kako plavi se u svijet nebo

Krtim rukama
žute steže
plodove svog truda
sa otkosom Sunca u sjećanju

Svako za sebe pjeva
uspavanu vatru
u dan besputan da dozove

Drveće u kamenu

Sa dahom jeseni
pod miškom
i iverjem sna
po strmim stranama

Gledam uz put
kojim
koračam kao da postojim

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić