U finskoj šumi finsko jezero
U finskoj šumi,
u narandžastoj noći,
grupa studenata vesla.
Ukko se ne oglašava.
U finskoj sauni
na obali finskog jezera,
studenti se prave
da im golotinja ne smeta.
Jedna studentkinja
čvrsto steže peškir oko sebe,
njena čaura pretapa se
u glatku haljinu Vedenemo.
Pre nego što ispari u međumraku,
izvođačko telo Vedenemo
silazi do finskog jezera.
Ukko se ne oglašava.
Iz milion usta
blesak metalnih jezika.
Ko je upalio projektor!?
U čije trake se uplela,
čija su to sluzava stopala,
čije bele vene?
Vedenemo ostaje
u finskom jezeru,
studentkinja izlazi
u novoj čauri.
Ukko se ne oglašava
u finskoj šumi.
Habl javlja
Gužva oko crne rupe
u galaksiji Henize 2-10
koja odbija da ždere zvezde.
Umetnica među rupama,
stvorena da stvara,
mada uzgajana za holokaust.
Galaktička neposlušnost
rađa užarene glave,
otprema ih u zvezdano obdanište.
Kada napune nekoliko
miliona godina,
zagrabiće ih crnom šakom
i prosuti u mrak.
Šumovi
Tužna masa u levom plućnom krilu.
S koje strane da priđemo, gde su joj oči.
Neka pošalju odozgo vesele mehuriće.
Stop.
Koliko će sve to trajati.
Kanali su brzi, ali birokratija je organizam za sebe.
Novembar putuje od periferije ka centru.
Krv je tamnija u nogama, bliže zemlji.
Stop.
Veseli mehurići deluju.
Ovo je glas koji prepoznajemo,
ovo treperenje nam prija.
Stop.
Iz mase se izdvaja gladan kljun.
Sakuplja suvo lišće.
Žile su protočne.
Zagreva se kišnica.
Stop.
Jul putuje od centra ka periferiji.
Masa pulsira i zuji kao pčela.
Stop.
Zujanje je zvuk koji nam je potreban.
Stop.
Migracija vrsta
Urlik pri poslednjem skoku
crvenog kolobusa gospođice Voldron,
nežnog stvorenja bez palčeva,
odjekivao je četrdeset godina.
Alabamska dagnja,
slična svinjskom noktu,
razotkrivši mračne tajne reke
postala je zaštićeni svedok.
Za Štelerovu morsku kravu,
nabubrelo vodeno stvorenje,
kažu da je imala ukus govedine
marinirane u bademovom ulju.
Irski jelen, nalik slonu
u krznenom kaputu,
uvukao se kao duh
u paleontološku lampu.
Delfin iz Jangcekjanga,
zbunjen i preosetljiv,
progutao je tabletu soli,
nije podneo toliki promet.
Dejvid Robert Džouns,
poslednji put viđen 2016. godine.
Rover Istrajnost podiže prašinu
u nekom ćošku Marsa.
Politika osvajača
U pesku i kipuima,
na nadlakticama i totemima
stanuju nevidljiva srca simbola.
Poslednji tumači
umrli su od malih boginja,
kopalja konjanika,
u najboljem slučaju
kao senilni starci.
Oficirska deca
igraju se ispražnjenim znakovima,
crtaju ih na stablima,
daju im nova imena
koja načuju iz razgovora očeva.
Njihovi potomci smišljaju pesmice,
utiskuju plesne korake u zemlju,
odrasli prate igru pljuckajući u pod.
Žene vezu linije plesa,
prišivaju braći na rukave,
prelaze reku, gube se
u potrazi za relikvijama.
Vraćaju se kao aveti ili spomenici.
Simbol je oslobođen odgovornosti.
Pjesme su nastale na poetskoj radionici Zvonka Karanovića