MEKANE KAO SVILA
Otpio je čokanj rakije i nastavio da žanje sijeno
Trebalo je pokositi trideset duluma
a ljeto vruće, sunce žari
Nervirali su ga žuljevi na rukama
Znao je da njima nikada neće milovati lica gradskih djevojaka
Barem je tako mislio
Zapravo nikada nije ni pokušao
Na kratkim pauzama sanjario je
Da će mu ruke jednog dana biti mekane kao svila
a s mekanim rukama, doći će i milovanja
Prošlo je nekoliko godina
Trideset duluma sijena na livadi
Ljeta su i dalje vruća, jedno staro sunce još uvijek žari
Red ljudi ispred njega
Guta zadnji dim cigare i otpija frtalj rakije iz plastične boce
Lagano kažiprstom povlači obarač
I žanje ljude ispred sebe
Prvo jedan red, zatim drugi,
A možda je bio i treći
Nije siguran jer rakije iz plastične boce više nema
Ruke su mu bile mekane kao crvena svila
Na kratkim pauzama sanjario više nije
Prošlo je nekoliko godina
Otpio je čokanj rakije i nastavio da žanje sijeno
Trebalo je pokositi trideset duluma
a ljeto vruće, sunce žari
Nervirali su ga žuljevi na rukama
Znao je da njima nikada neće milovati lica gradskih djevojaka
Barem više nije mislio
Dok je odmarao kosu sve mu se činilo kao ružan san
NIJE NI ČUDO
Bježi mi ljubav
Kao kurban za bajram
Nije ni čudo s obzirom da je uspoređujem
S jadnom beštijom koju će insan zaklat.
Zar ljubav nije ostajanje bez glave?
Srećo draga, tepam samom sebi:
Jedino ako nekim čudom
Holofernovu sudbinu doživljavaš
kao alegoriju ljubavi.
Inače, to je pet do šest
godina ležanja
uz uzorno vladanje.