keramičko bojište polje je gorjelo oko bezdane jame na pločniku pred ulazom u kuću razbijene šalice bljeskaju i upozoravaju na oštrinu rastrganim ustima nebo se stisnulo uz tlo i bakine obraze dok je promatrala keramičko bojište svi vojnici oboreni u dimu svi vojnici umrli skupocjeno izgnani iz ladice držala je jedino do toga da se sestra i ja ne porežemo iste večeri oboje smo zaspali u njezinu krevetu protegnuli se kao velike poderane rupe na pokrivačima ovce se ne broje kao zubi ovce se ne broje kao zubi one su hladne metalne kutijice u čijim trbusima zvecka neispavano kamenje ovce su sjene i propuh kad baka izvadi zubnu protezu volimo reći kako oponaša dječje tepanje i ona se samo nasmije zelena spodoba bez nogu zelenu haljinu koju sam pronašao iznenađujuće ravnu i izglačanu spretno sam i sa zadovoljstvom odjenuo bila je mamina ona nije znala da sam ju pronašao djedovo negodovanje prosulo je po meni svrbljivu piljevinu svega čega se sramio kada me ugledao svega što je propustio vidjeti u svojoj kćeri bojao se osmijeha i prepisanog nasljeđa ostao sam gol prekrivajući bradavice da ih ne ožulja piljevina ionako tu krpetinu nisam mogao zakopčati moje sedmogodišnje ruke bile su prekratke za tako veliku stvar zato se haljina skvrčila u djedovim rukama gotovo cijela je stala u njegovu šaku iznio ju je iz kuće bacio visoko na žicu dalekovoda rugala mi se ta zelena spodoba bez nogu prijenos svete mise pospani lebdimo nad neoplakanim tijelima nedjelja je na televiziji djed gleda prijenos svete mise svi iza pucketavog ekrana lijeno povlače križ od naboranog čela do sredine prsnog koša lijevo desno rame laki pokreti zadovoljeno srce i dlanovi sklopljeni u slavoluk uzbuđen krik dolazi s neba kao metalni odljev sreće u munji ponedjeljkom nemamo struje žila kucavica titra u bedrenim mišićima ciklona otisak prsta na prozoru ostao je nedovršen čim je sijevnulo baka je to shvatila kao naredbu da se vrati za kuhinjski stol okrene se prema TV-u prebaci na prognozu njezin dlan na voditeljevim usnama u kratkim stankama on dolazi do zraka pročisti grlo od statičkog šuma skine lice i baci ga dalje od starenja upravo negdje iznad našeg sela ja napravim sve isto ponovim za njom zatim za njim svejedno ga nismo uspjeli ušutkati kaže kako će do kraja tjedna biti olujno znali smo to i bez njega sve u daljini već miriši na ciklonu odmak vremena u bakinoj kosi otapa zrnca peruti i nikad ništa ne nagovještava užareno svjetlo svjetlo je bilo užareno kao ono bolničko- jato bolesti sricala si svoje ime tolikom teškoćom sporo je prelazilo s jezika na zube i još sporije na usne bilo je bezvoljno mrtve vreće iz trgovine sagorjele u bolesti zrak se guši i plače u bolesti na štednjaku je gusta bijela juha mama će pitati medicinske sestre u koliko kvadrata možemo smjestiti tvoju starost da ne ostaneš sama koliko boca s kisikom je potrebno? dani su nas iznevjerili pitanja ostala lebdjeti nad sestrinskim ramenima oči su ti sklopljene sad si plahost što mi ljubi sljepoočnice noć bez oluje ptica u jatu svjetlosti nad mojim krevetom opraštanje od razloga pri kraju svake rečenice koju čujem pred san osjetim miris bakine zubne proteze iz kupaonske šalice
