BIJESNOGRIZJE
Bijeli trenuci huče, posramljeni,
podno nogu od izrasla šiblja.
Dosta mi je onih što su, uramljeni,
pustili sjekiri da vratom divlja!
Danas se krv slavi na bubnju
što okuplja sve ptice i mora.
Podignite gore natečenu zublju,
neka zagori nebeska kora!
Treba ginuti. Za satove one,
za bolesne, za divlje progone
što niću kroz šiblje poderanog tla.
Treba narediti nek' još jače zvone,
usprkos strašnim ljubimcima zla
u čijem oku noževi se rone.
UHRANJENA PJESMA
Proniknuo sam u tajnu Pjesme
i postao stih zalaska sunca.
Ljubav ljudska i krv nečija
jer tako ću u svakoj Pjesmi biti nazočan
Pronutrio sam iznutricu strofe
napokon ispunivši vječni svoj san
postavši smisao slatke rječitosti
A kada sam se pojavio u svojoj Pjesmi
ostao sam nedohranjen
Jer nisam pravodobno shvatio
da vrijednost je u težini stiha
Stoga su mi riječi
Ooodsaaad taaaaakooo deeebeeeeleeeee
DANI
Subota,
dan za vjenčanja.
Nedjelja,
Ponedjeljak,
Utorak,
Srijeda,
Četvrtak,
Petak,
dani za rastave.
ZAKLOPATICA
Žerave žarkih zraka zvjezdana, žare zgarište dana žarom klonuća. Zaklopatica biser u školjci škoja skrita onkraj ogrnuta razrijeđenim granjem nebitka. Glazbalima obzorja gude gladi galeba.
Na probranome smaragdu Jadrana, rep laste Lastova, palacaji gmaza svjetlucave ognjen-zmije pješčana spruda, uranja u beskraj vodene plaveti, za sobom u naletu valova ne poravnava trag u vali razvaline.
Neboderinama se ćute neutažene sreće. Potamnuće čempresa s one strane ruba dana. Povratak noći.
PJESMA VREMENOM SNIVANA
Bijela dama u bijelom
s bijelim šeširom
na vršcima prstiju
igra?
Igra
prstiju na vršcima
bijelog šešira
bijela dama u bijelom,
Bijela igra!
NARODNA O DAMI I SEOSKOM PJESNIKU
Ima jedna žena crna
ima jedna suknja plava
s pokretom ko u srna
s očima ko da spava.
Jedna žena tek stvorena
pa mu srce svo ozebe
a ne sluti da je njena
riječ nož što srce grebe.
Ima djevojka na balu
gle dok glazba sneno svira
nije htjela da sandalu
izuje i dragog bira.
Ostala je sjedit sama
na zid lako naslonjena
dok su momci jer je dama
čuvali se oka njena.
A ono je nebom išlo
i tražilo lik viteza
sve dok tužno nije sišlo
da ga uhvatila jeza.
Dugo joj je gledo ruke
i proklinjo sudbu kletu
što ga bacila na muke
da zavoli gospu svetu.
Karneval je vrhom bio
svi su stali jurit ludo
i on je tad po nju htio
pa je molio za čudo.
I skupivši hrabrost krene
zidu gdje je ona bila
al umjesto lijepe žene
na kamenu osta svila.
On se saže i poljubi
strasno otaj rubac sveti
te skoči ko da ga hitne
njezin glas što snom proleti.
A taj dopro mu do uha
i predjela plačne duše
da mu kaže kako duha
njenog lik ga pomno sluša.
Ima jedna žena mila
koju pjesnik srcem drži
plava svila
u ludnici mozak prži.
