leto
leto u kući koja bi trebalo da bude moja
a nikada to neće biti
znoj i želja da odem.
jul je prošao
jedini miris koji sam osetio bio je miris gnoja.
primetio sam da je jedno rebro malo ispalo
i da mogu da ga pomerim
ležao sam i gurao svoje rebro.
uvek mislim o tebi.
strahujem od mogućnosti da ću ostatak života
provesti u temperaturi i magli.
nekoliko ljudi je umrlo
ispratili su ih sa kapija dok sunce još nije bilo prejako
ja sam tada spavao.
pojavile su se bube u kući
pronašao sam mesto sa kog dolaze ili
mesto na koje idu, brze su, sjajne, žilave
mislim da im je dobro ovde.
dugo nije bilo struje
i nas nekoliko sedelo je ispred prozora i delilo buksnu
ovo mesto je vikend mesto, ono će propasti, grmelo je, buncam i pijem
ja ću te sahraniti, ja se ovde više neću vraćati, ja odavde nikada nisam otišao
jedino za šta mogu da se borim (jedino što postižem) jesu
momenti mira koje ne razumem.
boginje
mariji
još uvek nisam preležao boginje
i valjda ih nikad neću
znam da su kasnije u životu opasne
a bilo bi glupo umreti od boginja
to tebe svakako ne zanima.
gledam slike na zidu
ružne su
ti bi umela da objasniš zašto su ružne
jedna šaka mi je u gaćama
prsti u dlakama
ponekad kad legnem zamišljam
da mi zabijaju klinove pod nokte
to me smiri i lakše zaspim.
dobro je što nisi ovde
i dobro je što ne znam gde si
jedino tako mogu da ti pišem i da
pretpostavljam da nisi srećna
ali se snalaziš.
juče sam bio u šetnji sa jelenom
mislim da joj je život upropašćen na najdosadniji način
ti nikada nisi upoznala jelenu
jelena je kao ti, s tim što su je roditelji koliko-toliko voleli
ona sedi u stanu svog dečka na novom beogradu, pije lekove i gleda kroz prozor
nije umela da mi objasni kako da dođem do zgrade
šetali smo i sedeli u parku koji je bio nov i ružan
na kraju mi je rekla da joj je samo gore posle razgovora sa mnom
bilo je smešno, jer je vodila računa da me to zapažanje ne povredi
potrudila se
sada stvarno ne znam zašto pišem tebi
a nema ni veze
možda bih voleo da te vidim još jednom
ali to verovatno nije istina.
otpevao bih ti nešto nakon što
poližem svoje krvave prste
možda bi to bila istina.
teodora
volim kako izgledamo kada
hodamo gradom
volim naše kapute
i tebe volim što si uvek otkopčan
što imaš dečačku potrebu da se neprekidno dokazuješ
tvrdiš da ti nije hladno.
htela sam da odemo kod mene
i da napravim hranu,
ali petre! ti si tako glup…
što sam duže u ovoj kući sve više mi je nepoznata
tata je na poslu, a mama ne može da ustane.
i onda sedim ispruženih nogu
to su noge na kojima su bile tvoje ruke
noge koje su hodale sa tobom
i setim se
ulice su bile nove i velike i nije im se video kraj
odlično smo se snalazili tu.
ja ću sada napolje
imam nove cipele i nadam se da neću
ugaziti u govno.