***
Ovo je pjesma o tvojim igračkama,
dok leže ostavljene na podu jedne večeri;
ovo je drugim riječima pjesma o tebi
kad nisi tu,
a ipak postojiš kroz svoje igračke
i kroz svoju snom prekinutu igru igračkama.
Trenutak, koji prođe čim lampica bljesne
i fotografija nastane,
ostaje na mrežnjači i u mojoj pjesmi.
istovremeno ranjiv i besprijekoran,
izložen vremenu i zaštićen od njega.
***
Večeras nisi u gradu
u kom civilni gardisti ubiše Lorcu,
kovačkog šergta i još neke.
Tvoj mjesec visi poput maurskog osmijeha
iznad bijelih grbača sierre.
Večeras se pjesme što žubore uspinju
iz krhko razgranatih vodenih labirinata,
iznenadna svježina kao da
naglašava vrelinu.
Falanga i smrt su daleko.
Mrak pripada čežnjivim mačkama,
istinskim vladarima crvene tvrđave,
a ne andaluzijskim psima,
tim konglomeratima na granici životinjskoga carstva,
koje Boga čine velikim ironičarom,
a biologiju ljupkom parodijom.
Večeras vjerujem u genijalnost slučaja,
u postojanje multibožanskog,
i mislim, iz neobjašnjivih razloga,
na Napoleonovu kuharicu,
krojača s onog svijeta
i tri svjetleća klina.
THE WAY YOU WEAR YOUR HAT,
tako počinje jedna pjesma.
Dakle: način na koji nosiš šešir.
I mada ti ustvari nikad ne nosiš šešir,
nevjerovatno me podsjećaš na tu pjesmu.
Način na koji ne nosiš šešir
je prosto najdraži i najljepši kog znam,
sjećanje na tebe bez šešira
niko mi oduzeti ne može,
uvijek ću ga, uvijek čuvati
zajedno sa sjenom, koja nije padala
na tvoje lice.
***
Ovo je vrijeme
kada u fabrikama stiže smjena,
kada se uredi prazne,
a kafići pune,
vrijeme upaljenih zjenica,
vrijeme alkohola
i rasparanih čula.
Vrijeme
za ubrzavajuća srca
za mozgove omamljene ugljen-dioksidom,
vrijeme sutonskih požara
i umora.
Te svakodnevne seobe naroda
zbunjuju me, uzdrmavaju me, idu mi na živce
sa milionima svojih cipela
što marširaju i nestaju s one strane svemira.
Nije istina
to što novine pišu
o budućnosti
i o gradu koji se ne zna zaustaviti.
Istina je zapisana u tijelu,
u beskućničkim snovima iz oglasa,
u očnoj mrlji.
Laž je da djetinstvo postoji;
postoji samo siva prašnjava svjetlost
što svako jutro budi spavače
i, poput sjećanja na proživljenu budućnost,
voda sudopere na putu za Atlantik.
s danskog preveo: Alen Mešković
