• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Predrag Milojević, poezija

Autor/ica: Predrag Milojević
poezijapredrag milojevicrazgovorizeljko belinic
Objavljeno: 12.12.2017

 

ODAKLE JE SVE POČELO

prvo
počeo da puši krišom
bežao od kuće na groblje
drugovi mu donosili karabatake
slušali priče od grobara
kako se u kosturnici
svake noći kockaju robijaši
završio neku usranu školu
za glodača
šlosera
ili tako nešto
daj šta daš
samo da nije zavarivač

onda mu stigao koverat
otadžbina te zove
i on otišao
normalno
ko bi sprao ljagu s familije
tamo ga iz negotinske
prebace u vojnu krajinu
učio nekog crnca da puca
iz protivavionskog teškog
gledao kolone
kako iz zadra
beže na ostrva
pio crno vino
na suncu
padao u nesvest
skoro svaki put
jako sunce
jako vino
svaka čast
ustaše

nego
vratio se
nije imao još ni dvadeset
a imao noćne more
kad ga pitaju
jesi li koga
tamo
nekog ustašu
on ćuti
sklanja pogled
uglavnom
teško se prisećao

nakon toga
zaposlili ga u fabrici
stric otišao u penziju
a on uskočio
odlivao neke jebene cevi
dodavao glinu u mašinu
za dvesta dojčmaraka mesečno
mašina mu uhvatila ruku
izlomila na tri mesta
jedva je spasli na ramenu
dobio otkaz
kao nije gledao u presu
ko bi bre plaćao te nervozne
vijetnamce

posla nema
otišao u grčku
brao pomorandže
masline mu bile sitne
nije prešao hiljadu kilometara
da bi brao tuđe šljive
potukao se s ukrajincem
gazda pozvao policiju
deportovali ga u srbiju
a srbija močvara
trulež
tope se govna u ustima
našao vezu
prešao granicu
đevđelija evzoni
kurac palac
eto ti ga na kritu
u glinari
mekša grčka glina
od srpske
kad su tražili neke šiptare
uhapse i njega
opet u srbiju
šutnuli ga u dupe na granici
da se više ne vraća
koji će im

zajmio
imao para od glinare
nisu mu vraćali
još ga bili ko majmuna
švercovao jaja sa homolja
ribu iz bara
benzin iz rumunije
slabo brajko
uzimali mu robu
bio tvrd na podmazivanje
kad ne ide ne ide

posle se smirio
našao neku
zakevila
rodila mu žgebe
devojčicu
otišli na selo da žive
gajili koze
koza sirotinjska životinja
samo je pustiš da brsti
gospođa se švrćkala sa šeširićem
među bunarima

ali
ima zajeb
uvek ima neki zajeb
nije slušao kad su mu pričali
da je mala načeta
nešto joj kvrcnulo u glavi
kad je bila klinka
pila neke lekove
dete spalo na njega
opet morao u fabriku
izlivao etisone
ne moš se diše
burazeru
tu se u tridesetoj ide u invalidsku
gore nego cevi i pomorandže
zajedno

e
a ni to
otišo sloba
fabriku kupile ustaše
smanjile mu platu
a on taman otkrio heroin
izvučeš crtu
pa na mašinu
boli te za platu
i za tepihe
i za mašine
i za dete
i za ustaše
ili to
ili rakija sa seljacima
trećeg nema

nervirao se
ko bi rekao da će ustaše da dođu
bolje da smo ih pobili
onda kod zadra
ne bi nam kupovali fabrike
našao stare čarape
napravio kao bombu
zavrljačio na sastanak uprave
sine
da vidiš kako zaležu
atomski s leva
normalno
dobio otkaz

žena mu
odlepila načisto
otišla u bolnicu
a on se uhvatio s nekim ciganima
dilerima
alkicama
dolazilo socijalno
ko čuva ovo dete
pitaju

jednom
dok se igrao sa ćerkom
uzeo crtu
preko nekih ruskih blokatora
jakih ko zemlja
stalo mu srce
dete nije znalo
mislilo da spava
igralo se s njim
takvim
dok ih nisu našli

ironija
jel se tako kaže
batice
jedino slobodno mesto bilo je
uz grob metalskog radnika partizana
gde smo se krili da pušimo
i odakle je sve počelo

 

ČAČANSKO

to na slici
tvoje dete
jel s njim sve u redu
i meni je delovalo
da jeste
ja nemam decu
pa mi se učinilo
nego
bre
jel ono glavonja
iz dvojke
i ja bi reko
jesi čuo
da je rođenom sinu
presekao nogu traktorom
posle legao da spava
a probudio se ovako sed
i od tada više
nije ni mogao da zaspi

i ako niste zvali razrednog
ta džukela ne bi ni došla
još mi bridi lice
od njegovih dlanova
lako udaraš onog
koji nema obraza
kao da je bilo juče
kad je stajao pored prozora
gledao kako cigani
raznose staru ciglu
onda se obratio
više nebu nego nama
siguran sam

rekao je
da niko od vas neće postati pisac
filozof
ili bogat
bio sam u kući jednog pisca
video kako na klinovima
vise raznobojni papiri
to on piše poglavlja
uvodi junake u priču
u duginim tonovima
ni traga od tog sivila
iz vaših pismenih zadataka

jebo te
ima li te

što glistu niste pozvali
nije taj više za ljude
ima debelu ženu
ide ispred nje
dva metra
ko kosovar
napija se naša glista
pa pravi sranja
jel me razumeš

pacov je još gori
brajko
ušao u neku sektu
zvao sam ga juče
baba mu na samrti
pa ne dolazi
bilo mi smešno
kad sam čuo
zamezi malo
uzmi kobaju
ćevap
ima svega
nemoj da gledaš mene

kad pijem ne jedem
takav sam
meni je već treći polić
vinjaka
ali s ledom
pa se računa manje
ako se napijem
pokrijte me ćebetom
i sahranite
pored ove što me kači buljom
ove guzate iz kola
jer ću večeras da ubijem
tu staru natikaču
marijanu lomikurku
gledo sam je kad se tuširala
posle odbojke
gledo sam kad se karala
na seravi iza pruge
a bila mi je devojka
šamaro sam drolju
kako se samo šamara prva ljubav
odsebice
batice
opleti čačansko
za sreću

idem da povraćam
a ti donesi
još jedan polić vinjaka
bila je ko ikona
ja ko slika
a vidi nas sad

 

MAGLA

kad odradiš svoju smenu
čini ti se da nova godina
ipak dobro počinje
jer iako si radio treću
gradski je prošao sve semafore
na zeleno
čak i da se magluština nikako ne podigne
kroz nju se nazire hladno nebo

i međugradski istrčava sa stanice
i pitaš se gde si mogao
da uštediš tih petnaest-dvadeset sekundi
nekako nisi turoban
a sve govori da bi trebalo da budeš

priroda je stari neprijatelj
jer sledećih pola sata
moraš da budeš samo s njom
kafane su zatvorene zbog praznika
jedna ljudska izmišljotina
uništala je drugu
i to bolju

mesto na kome nije loše
jesu neke stepenice
zavetrina
za par stepeni onamo
tu se štekaš
vadiš hemijsku i blokče
kad je najteže
tad se piše
ali olovka baš nešto ne sarađuje
kao ni prsti uostalom

misliš
serem ti se na novu godinu
sve je žuto od gradske rasvete
kao da smo u govnetu
na kome leži magla
da si slikar
to bi bio tvoj hit
ovako čekaš sa nekim železničarima
koji se hvale kako imaju
najveću kolekciju pornića u srbiji
i možda bi prišli pod stepenice
ali ih plaši isukana olovka
pa samo hukću svoje dimove
u noć

autobus naravno jednom dolazi
i u njemu je zadah nove godine
klinka sa ohoho dugim nogama
pocepanim čarapama
i oborena umorom
pijani klipani natežu vodku
bodre jedni druge
i puštaju glupost
sa mobilnog telefona
mešavinu betovena i nekog
tehno sranja
i pevaju na španskom

napuštate veliki grad
i boje višu nisu žute
svi hitate u sirotinjsku varoš
odakle ste sinoć došli
jedni da otmu posao
od onih koji ga imaju
a sebi napune želuce i klozete
drugi da se opiju do besvesti
bolje se pije u velikom gradu
ali pre toga morate
kroz njive i zaleđene močvare
tu je magla toliko gusta
da se jedva išta vidi
sve je sivo
i drveće je okovano
nekakvim injem

balavac iza tebe
počinje da priča koliki mu je
kako je tvrd i moćan
mogao bi kofu na njemu da nosi
ispušta neke zvuke
kojim seljaci teraju svinje
sa! sa! sa!
guta vodku pa gleda
u onu smrt napolju
onda ućuti
svestan pretnje
jer ne može da ne pomisli
šta bi bilo da je sad napolju
i dok neki putnici spavaju
neki se drže za sedišta
ali uglavnom toplo je

put ide na neko brdo
magle više nema
i vozač pušta narodnjake
valjda da proslavi
lica putnika dobijaju boju
i vidi se da su življi
eto
onaj kurati mamlaz
odmah iskapljuje flašu
i pokušava da baci petardu
kroz prozor

stižemo
autobus staje
putnici gruvaju napolje
a ti stojiš na ulazu
i zverski gledaš u oči
tog klipana koji se kurčio ceo put
on sklanja pogled
pa gubiš interesovanje
i sećaš se
igrao si loto
brine te da li si dobio
jer šta ako jesi
kako da kažeš šefu
da sutra nećeš na posao
iz zbirke pjesama Razgovori (Presing, Mladenovac, 2013.)

Priredio: Željko Belinić

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić