• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Prvi prozak na vrh jezika: Ivan Markota

Autor/ica: Ivan Markota
ivan markotaNa vrh jezika 2023poezijaprvi prozak na vrh jezika
Objavljeno: 01.04.2024
Tajni sastojak

Tajni sastojak za ljubav je ***
Treba ga dodavati hotimice,
ne gledajuć', ali jako često,
provjeravati jel' kuhano il' ne,
da ne zagori, pirjati polagano,
sporo, malo vrhnja za kuhanje,
dodati tu i tamo, ako zagusti...

Tajni sastojak je najvažniji:
pola *** i pola *** od ***
s malo *** što nabaviš
sa strane, pokupiš od svih
kad ni ne gledaš, pa uvijek
jedeš isti doručak od sjemenki
sa zdrobljenim keksima i vješaš
čarape tako da se ne zgužvaju.

Putem naučiš da je tajni sastojak
neophodno nezamjenjiv, tu, tamo
i ovamo, i ako ga nema dovoljno,
ljubav nekako ispari, skupi se
na rubovima zdjele i kondenzira
na prozirnim poklopcima. Teško
se pere, treba strugati nemilice.

Zapamtite, tajni sastojak je ***



Crni ponedjeljak

Zazubice, tanke žice,
zimogrozno grickam trepavice
čekajuć' usred groze noćne
kucanje kositreno na vrata:
evo i zakrabuljena svata
stiže strajna posjeta crna
ponedjeljak je, moja ura urna
samo što nisam skrenuo sasma
oštricom me pomiluje fantazma!

Prenuh se, krmeljav i sav voden
prestravljen, zadihan, al' neproboden.



Dualnost čovjeka

Pao sam u takav glib
životnih bespotrebilija
kakve Bog još nije vidio

Ja nikad neću umrijeti
tko mi može garantirati
da hoću, a nehoću, neću
mada nisam imun na vrijeme



Pristojne ptice

Pristojne ptice lete nisko i prisno,
sagibaju kljunove pred starijima
i nikada, ali nikada
ne kreću očerupane na jug.

Pristojne ptice ne piju,
samo vikendom ispiru gorčinu
pa mamurno kljucaju kod punice.

Pristojne ptice imaju mlade
i žive na visokoj grani.
Akademske ptice bez mrlje,
svakoga jutra okače kravate
i užurbano na posao hrle.



Kasno

Kad umuknu noćne trube
Krhki mir ustuknut će pred silom
Letjet će nove zore k moru
Nalijegati se na kosti nošene burom
A bregovi pusti postat će plodni

Aršini svi šaptom će pasti
Vrijeme će teći samo do danas
Kapi kiše ulit se nazad u nebo
Na zefiru prostrujati pjesma stara
Dok se sunce ne oprosti od dana



Bog

Što ti je Bog rekao
Kad vidjela si ga kako kriomice
krade grožđe iz susjedova vrta
Jesi li se osjećala slobodno
Da ga prekoriš strogo ali nježno 
Ili si u njemu vidjela dječju radost
Koja ne poznaje izmišljene ograde

Što si mu rekla kad si čula da jeca
Zbog turobne jeseni i samoće
Jesi li možda i tada pomislila
Da netko tko je svugdje nije nigdje
I da čaša vina liječi, a boca otruje

Bi li mu otvorila vrata
Da nosi krinku moga lica
Izbrazdanog i oporog, masnog
I dronjke što nađe tamo kraj puta
Bi li mu cjelov dala za doviđenja
A i meni, bez Boga i bez kaputa



Uži izbor za nagradu Na vrh jezika 2023. 




podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić