• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Sandra Polić Živković, tri pjesme

Autor/ica: Sandra Polić Živković
poezijasandra zivkovic polictri pjesme
Objavljeno: 28.08.2021

 

 

S posebnim potrebama

divno vam je ovo dijete
što niste napravili bar još jedno

moj čupavi sin je drugačiji
nazivaju ga genijalcem

u zdjeli identično bezukusnih voćki
on je kvrgava mandarina
strši do koštice

najbolje zna kako je kad te drugi obožavaju
mrziti

odrasta u nevidljivog mladića
njegova je svirka samo solo
uvijek šeta sam uz svog terapijskog psa

na dan kad postaje student
sloboda se pretvara u termin za guglanje

stotine mu ljudi čestita
nitko ne pita je li sretan

postajem drvena šibica goruće glave
mahnito iskrim po vrhovima zasićene mase

pa pod tušem plačem
dok ne nestane tople vode

 

Jastučnice

pokoravanje se prenosi
generacijama
uz jastučnice (i ostalu posteljinu)

na bijelom platnu
s plavo izvezenim cvjetićima
končanim rubovima

prva spava prabaka
uz svoje inicijale
i slijepog muža
zatim nona što sama
putuje vlakom
na abortuse
potom djevojčica bez majke
smješta svoju šutnju
na to štirkano bijelo platno

posljednja sam ja

nikad ne sudjelujem
na natjecanju
u nošenju križeva
jedina od njih
letim avionom

ponekad se ipak znam rastrgati
između sve reći ili progutati
čipkaste rubove
pokidati cvjetove

ponekad moram otići isplakati se
kad dolaze djevojke
čiji su očevi nestali u ratu
pokazuju što su muda
a što sloboda
uvezujem se u tu čipku
pokoravam plavim cvjetićima
i inicijalima

a možda ne bih trebala

 

Strpljivost

omotana u nepomičnu strpljivost
njišem se u elastičnoj kukuljici
bez otvora za oči

izrasla je iz mojih udova
prvo iz desne skakutave noge
koja bi uvijek kretala prva
u borbu ili u ljubav

potom su se ruke ispružile
objeručke me onako
kako smo se prije znali grliti
učvrstile

nakon toga su izašle misli
jedna po jedna popele se
svaka po svojoj vlati kose
splele u živu frizuru

danas sam strpljiva
tako je najbezbolnije
možda mogu zacijeliti
ako skrivena mirujem

ispod kapaka bljeskovi
nepoželjnih slika
ušima migolje zvuci
nemogućih djela

iznutra cvrčim
puštam dimne signale
poput pregorenog jela
na zaboravljenom štednjaku

moj trup se pretvara u grlo
psuje tuli griješi

sutra će mi strpljivost narasti
iz isplaženog jezika

 

Pjesme su nastale u okviru pjesničke radionice sa Zvonkom Karanovićem

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Sandra Polić Živković – Ljeto kratke priče
Sandra Polić Živković – Ljeto kratke priče..., proza

Autor: Sandra Polić Živković

Sandra Polić Živković, jedna pjesma
Sandra Polić Živković, jedna pjesma, poezija

Autor: Sandra Polić Živković

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić