Aprikota
Seline, rivijera Paklenica.
Muškarci nose košare voća na štand ispred crkve, muškarci kose travu u parku iza crkve. Kuglica sladoleda osam kuna kad je sezona, pet kuna kad nije, kad je preljev besplatan. U crkvu se nekad ide, češće ne. Ali nakon mise na štandu dalje od onog s voćem djeca kupuju smeđe kornjače od školjaka. I školjke se skupljaju ako se ide na plažu. Kod svjetionika ih ima u moru, kod kule i na obali. Skupljaju se sve do granice s nudistima. Ako se ide na kamenje, školjaka nema.
Seline, rivijera Paklenica.
Uz glavnu cestu ima livada gdje se hvataju i puštaju prve krijesnice. S brijegova se spuštaju, skačući po bijelom kamenju koje izvire iz crvene zemlje, zelene kante. Viče se dok ih se spušta da je nađen još jedan brzi gušter, već je i nestao. I drugi štandovi s voćem mogu se naći niz neki brijeg, ali s onoga kod crkve marelice su najfinije. Od njih se rade knedle petkom, kad je post od morskih plodova. Vanjski tuševi plaču od jutra, odonda kad se ružičasti ljudi spuste niz stepenice na doručak sa zrikavcima. Djevojčice niz cestu skupljaju mrave u staklenku, neke s dječacima na ogradama prodaju lavandu.
Seline, rivijera Paklenica.
Baš to vidim kad pokažem kapke suncu s neke druge obale. Isprva je sve boje aprikote. One iz knedle pod šećerom, a onda se raščisti i postane bijelo kao kamen i kao more plavo, kao oblak bijelo i plavo kao nebo.
Nestajanje nije takvo
Izbrojiš do sto i odlučiš nestati, kažem ti: nemoj zaboraviti vratiti tipkovnicu na engleski, ne volim loviti ipsilone. Izbrojiš do sto i razmišljaš, preispituješ, dvoumiš se više nego što je potrebno jer već si izabrao, nemoj odgađati. Za tebe nakon sto više ne postoje brojevi, samo lutanja i zabijanja u kuteve, zapinjanja za rinzole, padanja u jame gdje GPS ne hvata signal. Tvoje nestajanje nije takvo nije šuplje nije nespretno ne odvija se u nastavcima ne zaslužuje doček ni pljesak ne služi nikome.
Osim tebi. Izbrojiš do sto. Na ipsilone si zaboravio. Nisu tako važni u ovim trenucima. Izbrojiš do sto, kažeš: goodbye everyone i’m done here. Dolomiti su se urušili zbog tvojih riječi, ali tvoje nestajanje nije takvo.
Sve vrste borova
Kroz malo godina što postojim nagledala sam se
borova
koji pod naletima vjetra trpe u tišini iako su
negdje na sjeveru glasno škripali i
slamali se patnički umirali herojski preživjeli
borova
bijelih s iglicama oštrim i gipkim da ti
srce slome nježno brzim ubodom
bijelih ispod snijega gomile snijega i težinu
nose hrabro stoje uspravno iz daljine
podsjećaju na izrezbarene
božićne svijeće
borova
visokih i tankih osamljenih pored starih prizemnica
u kojima stare žene pletu veste
unucima svojim i susjedinim
borova
na slanim obalama starim toliko da
raspucane kore ne mogu spojiti a još manje
debela debla obgrliti
borova
s kojih šišarke opadaju na ručnike
turista odvažnih bosonogih u šetnji po suhim iglicama
na višeminutnom putu do prve vode
borova
koji su me zvali da s autoceste siđem a ja nikad nisam
stigla na to piće s njima i vremena mi
ponestaje polako
borova
sjena ispred zalazaka sunca pokazatelja vjetrova
vremena dobrog i lošeg ljubitelja
grlica i vrabaca
borova
od kojih jedan se uspio izdvojiti
uzdignuti do egzosfere rigidan i dalje dovoljno djelotvoran
da nam svojom smolom slijepi prste
Nastajanje
Bijes je lupio nogom o pod
u frcaju iskre sam postala
seciranjem kamenja naučit ću te
kako me trebaš voljeti
na glatkim rubovima opasna su klizišta
točke nejasnog vida i zavrtanja starih kupaonskih filtera
teško ćemo izbaciti svu tu vodu
lakše joj je naplatiti smještaj
progutala sam zmaja
nemam niti dima niti vatre samo crne
ljuske koje skupljam u limenu kutiju danskih kolača
držim ju na trećoj polici pjeskovitog dna
crvene ljuske lijepim po zidovima
nekad u šiljaste trokute
nekad u ruke sa sedam prstiju
nekad ih polijepim po sebi i stanem
ukopam se u dno
kroz zube provučem svako zrno pijeska
nastala sam na sterilno bijelom
zidu stolu papiru
sterilno bijelom svijetu
kojeg guše tanki zeleni listovi povijeni ka krevetu