Ali pamtim da je bila jedna žena, davno nekad, strana studentica, koja je odbila tvoje udvaranje i kasnije te optužila da je kažnjavaš jer si joj dao devetku umjesto desetke koju je zaslužila. Ispostavilo se da je ta studentica imala običaj osporavati ocjene, pa je odbor, koji je istražio njen prigovor, procijenio da je devetka zapravo bila sumnjivo velikodušna ocjena. Ipak: iako romantični odnosi između nastavnika i studenata nisu bili zvanično zabranjeni,tvoje ponašanje je ukazivalo na manjak pristojnosti i zdrave moralne prosudbe i nije se moglo tolerirati.
Upozorenje. Koje si ti ignorirao. I izvukao se.
Godine su ti trebale da se promijeniš. Što znači, trebalo je da ostariš.
Upravo si bio ušao u pedesetu. Nabacio si deset kilograma, koje ćeš opet izgubiti, ali ne za neko vrijeme. Stigao si u bar već pripit, onda se totalno napio, i istresao sve iz sebe. Željela sam da prestaneš. Mrzila sam kad si govorio o ženama. Nije to bila ljubomora, ne više, i kunem se da sam se odavno pomirila s tom tvojom stranom. Ono što sam mrzila bio je osjećaj stida zbog tebe. Znao si da ništa ne mogu učiniti, ali ipak si mi morao pokazati ranu. Čak i ako je to zahtijevalo i nepristojno razotkrivanje.
Njoj je devetnaest i po – još uvijek dovoljno mlada da to “i po”nešto znači. Ne voli te, što si ti u stanju podnijeti (to, iskreno, čak i više voliš). Ono što ne možeš podnijeti je da te ne želi. Ponekad glumi želju, iako nikada svesrdno. Uglavnom je i za to previše lijena. Istina je, seks joj nije važan. Ona nije s tobom zbog seksa. Seks do kojeg je njoj stalo, a ti to znaš savršeno dobro, ona dobija drugdje.
Sada je to postao obrazac: mlade žene koje su voljne da se tucaju s tobom, ali koje ne dijele nijednu od želja koje tebe privlače njima. Ono što ih privlači je zapravo narcisoidnost, uzbuđenje kad starijeg čovjeka na položaju autoriteta oboriš na koljena.
Devetnaest i po godina tako drži tvoje srce na povocu. Vuče, vuče, ovamo – ne, tamo, profesore.
Volio si reći (citirajući nekog, mislim) da su mlade žene najmoćnija bića na svijetu. Ne znam za to, ali svi dobro znamo na koju se vrstu moći misli.
Promiskuitet je oduvijek bio tvoja druga priroda (tvoj otac prije tebe, čini se, bio je isti). I s obzirom na tvoj izgled, tvoj dar s riječima, tvoj bibisijevski akcent i samouvjereni stil nisi imao problema da privučeš žene koje su te privlačile.
Intenzitet tvog romantičnog života nije bio tek od pomoći, već je bio suštinski važan za tvoj rad, govorio si. Balzac se žalio da je nakon strasne noći propustio jednu knjigu, Flaubertovo insistiranje da je orgazam zapravo cijeđenje čovjekovih kreativnih sokova – da je izabrati rad nad životom značilo onoliko seksualne apstinencije koliko čovjek može izdržati – to su bile zanimljive priče, ali su, u biti, blesave. Da su takva strahovanja utemeljena, monasi bi bili najkreativniji ljudi na zemlji, govorio si. Na koncu, mnogi veliki pisci su bili i veliki ženskari, ili barem poznati po moćnom seksualnom nagonu. Hemingway je znao reći da tako pišeš za dvoje, govorio si. Prvo za sebe, a onda za ženu koju voliš. Ti sam nisi nikad bolje pisao nego u tim periodima kada ste se dobro seksali, govorio si. Kod tebe se početak veze često poklapao s navalom produktivnosti. Bio je to jedan od tvojih izgovora za prevare. Nisam mogao pisati, a imao sam rok, rekao si mi jednom. Nisi se čak ni napola šalio.
Sve nevolje koje ti je ganjanje žena donijelo u životu bile su vrijedne toga, govorio si. Naravno, nikada nisi ozbiljno razmišljao o tome da se promijeniš.
I to da promjena mora doći – da se ti uopće o tome ne pitaš – bilo je nešto što tebe nije previše brinulo. Jednog dana, u hotelskom kupatilu, nešto te je uzdrmalo.
Veliko ogledalo bilo je postavljeno pravo nasuprot vratima tuša. Ništa previše gadno za sredovječnog muškarca. Ali pod sjajem sijalica istina se nije dala poreći.
To nije tijelo koje može uzbuditi bilo koju ženu.
Moć je oduzeta, i nikada se više neće vratiti.
Osjetio si to, rekao si, kao svojevrsnu kastraciju. Ali nije li baš to starenje? Kastracija u slow motionu. (Citiram li te ovdje? Jesam li to pokupila iz neke od tvojih knjiga?)
Jurnjava za ženama bila je toliko dio tvog života da si jedva mogao i zamisliti da bez nje živiš. Šta bi bio – bez toga?
Neko drugi.
Niko.
Nisi bio spreman odustati. Ako ništa, uvijek su tu bile kurve. A odvlačenju studentica u krevet teško da se nazirao kraj. Konačno, neće biti da nisi znao da je mladim djevojkama čak i muškarac od trideset prestar.
Sigrid Nunez, „Prijatelj“, s engleskog prevela Senada Kreso, Buybook, 2021.
Knjigu možete nabaviti na: Buybook