Duševno uređenje
Zore su ovdje
radne i vesele
zore će uzeti ašove i krampe
i u samih sebe cik
prokopati kanale
uzorati ledine.
Zore u odjeći
naših trikotaža.
Svijetle i sunčane.
Zore u obući
spremne protiv sabotaža.
Radostan sam da je tako
lišen briga
ližem lilihip
igram se po ulicama
školice s curicama
a veče kada dođe
svi odoše
u večernje škole.
Po dvorišnim kutovima
pipam se s dječacima
a onda nas gone na spavanje.
Ujutro
kad zazvone vekerice
očevi i majke rane
hoće zore da prevare
al’ zore se varati ne daju
one bude
razbuđuju
i sve pridošlice
regrutuju
regrutuju
za dnevne potrebe
tako do naveče
svako veče
kad svi odu
u večernje škole
gdje se zore
presvlače u nastavnice.
A dekade žure
žurnim korakom
jure.
Ukućani naši
u mirovine odoše
a zore se
u zornost svoju
pretapaju.
Pojava
Na slušnoj površini dana
pun sam
dječjih glasova
lišca kao latica
grana što trepere
srebrnkasto
u vedra popodneva.
Sunce sja
i ja sam ja.
Šetam s crtama
šestara i linijara
s mrežama punim šarenih leptirova
s domaćim macama
i kucama na uzicama
s ciklopsima na lancima
i s kišom u zdjeli.
A sunce sja
u pretpovijesni sjaj
moga ja.
I muvam se u svjetini
pred krakovskom
crkvom Sv. Spasa
ugruvam se na protestnom mitingu
Ujedinjenih sindikata
a na Crvenom trgu
zakači me
parada.
Lunatički mršavko
sja u mojim
mišicama.
Na potezu od Urugvaja
do La Paza
blista crvena bandana
konjanika jutarnjih oblika.
Povorka na šinama
crnih lokomotiva
i crnih brkova
sijeva
ispod raščupanih obrva
puna municije
bojnog arsenala.
Sunce pruga što sja
na zidovima
latinoameričkih zgrada.
To se zna.
Smijem se smijehom
cijelog zakonodavstva
sred Sofoklovih i Whitmanovih
drama i pjesama.
Anđeo smrti
čuči
sedmogodišnjak
u plavnim porječjima Hindustana
monsunskom rukom nacrtan
po poljima-papirusima.
A po gorama Afganistana
vijaju se
vojske Sunca i Mjeseca.
Poletim ko navigacijski val
ko zeleni ravnokrak
sa radarskih sprava
bijelih mermernih zgrada
u tropskim džunglama.
Beskrajan ko fantazma
vinem se nad plavim danom
iznad glave
Saharova i Gary Snidera.
Spuštenih žaluzina
mislim o mislima
plovnim
ko plavim oblacima
preko balustrada
i modrim grozdovima
što nadnose se
nad stol prepun
raspetog sjaja.
I sanjam o mislima
pod suncobranima kad će
u Johanesburgu
crnkinje da se sunčaju
na kolonijalnoj plaži
i crni dječaci
da se bjelasaju
među leandrovim lejama
i sanjam kad će
osloboditi stihove
svih ruskih pjesnika.
Ipak ne predviđam
cio sam ovdje
sunce sja
i ja sam još uvijek ja
i grana srebrnkasto treperi
u plavi vedri dan.
Mladi nacista dok se lagano svlači u
rajhstaškoj kancelariji ujutro septembra 1939.
na stolcu pod prozorom što
vidi
automobile
bojna kola
niz Berlinerstrasse
u ranu zoru
pod raširenim
krilima
stakala
svjetlomodri šinjel
crvenih epoleta
zlatnih dugmeta
blista plavetnilom dana
jedna čizma
kožna i
nalaštena
kao kopito elegantna
i crna
miluje sjaj sa žutog poda
sobe Komesarijata
veselo
sunce šeće po generalštabnim
mapama
za prozorskim krilom
buketi cvrkutanja
vrapci prve polovine stoljeća
ptice suvremenici
neoklasicizma i jazza
to je dan
što rasvjetljuje
svijet
dan radan
i odan
svim dnevnim navikama
a on je blještao
plavi Mordred
kao u Polikleta
bijeli oblaci
plovili su duž plavog prozora
dživdžukali vrapci
nalijetale mušice
dok se protezao
i lovnih se sjetio pasa
i oblilo mu se lice rumenilom
zaiskrile mu suze u pogledu
Etzela i Rüdigera se sjetio
nekog snažnog da ga obuhvati
da ga nagog
izvede
iz ovih rituala
u Doba
Volkera i Hagena
ali najprije se
imao riješiti prijepor
kvantne teorije
i organizirane akcije Kancelara.
Očica svemira
Što da kažem
o ovome?
da listovi trepere
za oknom
i da iz tmine
vidi ih se
kako reflektiraju sunce
da šarene zastave
i brze promičuće noge
sastavljene od atoma
čine sliku
praznične parade
da za livadom
prilično neuređeno
leži groblje
da po ljetovalištima
iznajmljuju jahte
za ekonomski nezavisne
ljude oslobođenog rada?
No, to je samo
kompozicija mnoštvo i
kvantum.
Nema se, zapravo,
što reći.
List treperi
nasmijana lica
veselo nas pozdravljaju
druga se tmure
uopšte
besposlen je svijet.
Postupak
U dolini Praznine
pojavio se oblak
kišonosan.
Što će praznina s kišom
u koju ne vjeruje?
Što će praznina s oblakom
koji se pričinja?
I što će sa nebom
kojega nema?
Po stihovima Pjesme
putuje
jedan pogodben oblik
bez tla pod nogama
bez krova nad glavom.
U što će se pogoditi?
Čemu naličiti?
Kroz zrna i šušnjeve
pretprošle godine
i davne muzike
sazriće tišina
iz Prazne doline.
Zavičaj
Kakvo bi to drvo bilo?
U botanici Fagus silvatica
ali nama dovoljno je i bukva.
Jedna punjena ptica
iz prepariranog grla pjeva
konj kao čovjek
zadubljen u svoju tromost
u mjestu trupka.
“Potok žubori iz neznanja,”
kaže mi mudrac.
A sjekira nad glavom cijepa se od smijeha.
Dok orao ne iskljuca tijelo
Slavenska se zaputila muka
u tvrdoj haljini od kostrijeti
s nekoliko debelih podsuknji
s gaćama i podgaćama s pregačom
gamašnama vunenim čarapama
šarenim kao istkana livada
sa stadima bjelorunim
čipkama suknenom torbom
jorganima jastučnicama i presvlakom
s trbusima
i podtrbusima crvenih obraza i podvoljaka
sa čabrima mlijeka dunjama suhim rebrima
sirnim kolutovima mednim košnicama
sa žaračem i mašicama
mijehovima punim uzdaha s rakijskim buradima
šira od vlastitog obima zapućena
prašnjavim putem ide
da se na vrh svijeta ispne
da osjeti iz blizine ljubav sina
štićenu očinskim kandžama
i sijevanjem noža pod grkljanom
u infinitezimalnim ulomcima vremena.
Ilij od vječnih zgoda
Oronuli konzul
žvače koru kruha
koja mu iz zalogaja
otima klimavi zub
zemlja je poharana
i na suhim smokvama visi kletva
“dabogda nikad ne rodile”
nema starih protokola
nema ni zemlje
koju je služio
“koje zemlje? ko ju je služio?”
naravi prekipjele su
dobro skrivanom stranom
opet se osveta domogla
svrhe svoga bezakonja.
Lirski stroj
naplavine srca
irigacija suznih žlijezda
vjetrometina uzdaha
kap tinte neba
i šuštaj zvijeri dok se prikrada
po suhim grančicama slova
skretnice svjetla pravaca
lokomotiva vjetra
euforija koraka
trn vremena u peti beskraja
prirodna slika zbraja se krvlju i kostima
bez očiglednog suda bez apstraktnih decimala
tjelesna i spolna
mistična i suzdržana luta
ljestvicama zvuka
žari se ugalj iz rudokopa
mišica bakrena od sunca antičkih divljaka
osmijeh nečega čega više nema
na prazni list dolijeće utisak
s nadom u očima s nepcem od tamnog žbunja
utonuo u šapat u vulkan u mir podvodne struje
u malu formu svog odsjaja
Bijes
prolaze rodovi
promiču jezici i čuvstva
uobličeni kojekako
mimohode raspolućeni i oni što znaju
kroz grotla vlastite pripovijesti nižu se
niz raspadajuća pluća
osjenčena stoljeća
nesvarene kletve
i neoproštena ubojstva
žrtve živih preobuke mrtvih
rešetke bačene na čuvstva
gvozdeni kalup za drhtaj
uzaludne krivnje pokajanja
pustinje usred strepnje
neko vječnu mapu rijekom krvi iscrtava
odredi neprikosnovenih htijenja
vojna parada na samim vratima raja
Statistički ulomak
Sokrata jer nije direktno odgovarao na pitanja
otrovala atenska demokratija dočim se
Aristotel spasio bijegom kod diktatora Filipa
Bruna spalili mišićavi nasljednici Krista
Al Haladža grupa hodža objesila kao skota
Hipatiju jer je nisu razumjeli a pritom žena
rastrgla razjarena gomila narodnjaka
a Seneka jer ga sudba nagna da podučava luđaka
iznudi od istoga da se ubije sam
da ga ipak dokrajči ruka mudraca
Quevedo zbog satiričkih stihova
robijao u tamnici Sveca Marka
Villona i Fjodora Mihajloviča skidali s vješala
za dlaku se provukli na zabavu naredbodavca
ali Lorca i Goran padoše šaka pravim ljudožderima
Ovidija izgnali iz Rima a Thomasa Manna iz trećega rajha
Bruna Schultza, Roberta Desnosa i Benjamena Fondanea
umorili zakoni o nečistoj krvi a pjesnika Artauda
elektrošokovima sreliđao državni službenik Lacan
Mandeljštamajer ga je opisao tačnim riječima
u smrt poslao ruski bog i batina
Pomahnitalog Pjevača držali u kavezu
kao najljućeg ideološkog neprijatelja
a Barda ljubavi i ustanka eliminirala svjeze ustoličena
hunta
Ulomak je neiscrpan
Otvoreno djelo za nikad dovršena zlodjela
Priredila: Lejla Kalamujić