Srna velikih očiju
Kroz male otvore na roletama
bijelim i prljavim
pred samo jutro
dok je još postelja puna
snova i meke zore
budi me strah
otrov se širi brzo i efikasno
poput rijetke tinte
Srna se opire u ledenoj panici,
dah se skraćuje, srce pumpa
a onda odjednom, tupost.
opet
kao i uvijek
ja hranim njega a on hrani mene
od njega mi se ponekad u utrobi,
ponekad u prsima
roje spazmi, trzaji i tikovi
tjeram se da povratim zrak
stišćem dijafragmu,
grčim se
ne znam jesam li ja tijelo
ili je tijelo ja
a onda malâ skoro sinkopa
na trenutak imam dojam
da zahvaćam u ono ništa
čujem monotoni zvuk srca
koje više ne kuca
i zahvalna sam, zahvalna
Naranča
U meni si kao sok sočne naranče,
kolaš,
čekaš da te nehotično pritisnem
pa da mi prsneš u oči,
oslijepiš me,
da vidiš moje suze, roze
da me sisaš bez milosti,
a onda isušenu kao koru
da me čuvaš
za novi kolač.
Ne osjećam više tvoje ujede,
ali napipavam ožiljke od tvojih zuba,
gdje ću te osjećati još više
i bolnije
kada se vratiš.
Ako se vratiš.
Volim i
Volim patetiku koja izaziva prijezir velikih umova
Ima nešto uzvišeno u hrabrosti patnika
i kad iskri u očima pred borbu, ne od ponosa nego od straha
i kad znoj izdaje početnika i kad grč skriva drhtaj
Volim kad je ljubavnik pokoren, jadan,
Izgrižen melankolijom Balkana
i kad panika zbija spontanost u nekontroliranu grimasu
i kad plač dokida jezik i geste i smisao
Volim je preteška riječ.