DRŽIM TVOJU GLAVU
Držim tvoju glavu
u svojim rukama, kao što ti držiš
moje srce u svojoj nježnosti,
kao što se svaka stvar drži i biva
držana nečim drugim
a ne sobom samim
Tako more podiže kamen
do svojih obala, tako stablo
ujesen drži zrele plodove,
i planet se tako svemirom pokreće
Tako smo oboje nečim držani
i podizani, tamo gdje tajna
u svojoj ruci tajnu drži
JA I TI
Riječ je otok prisjećanja
u moru zaborava
Je li riječ Bog. Je li
Bog taj koji se igra skrivača
Djelo Stvoritelja i deset zapovijedi
Ima li riječ što kazati
o ljudima i Bogu
Riječ je zapovijed: Voli
Voli bližnjega kao što voliš
samoga sebe. Voli bližnjega
kao što bi želio
da tvoj Bog voli tebe. Moramo
se naučiti maloj riječi Ti
prije nego što kažemo ja
PARKINSON, ON AND OFF
Teška sam osoba
kao pacijent. Naročito za doktora
Parkinsona. Pokušavam nositi
njegovu bolest, ali je stalno
gubim, sa sebe je na zemlju
bacim. I odjurim
veseo i lagan, kao ptica.
O, ne, ne možeš mi
lako pobjeći, gunđa Parkinson.
Zaustavi se, pokupi s ulice
veliki napad bolesti, i natovari
mi ga na leđa. Nosi dalje,
kaže, i ja nosim.
ZAPOVIJED
Duša je dio tijela. Ona je
na zadatku, šifrirana zapovijed.
Ona je otpor svim postavljenim
okvirima, za život je, i ljubav.
Duša ne smije dopustiti
da joj srcem pustoši mračan
i čudan um. Mora biti budna,
spremna za oganj panteizma
Ne smije ni naokolo lutati
u vodeničnom točku nirvane
Poput male iskre velike
Božje vatre, svaka će duša, kao
luč, biti zapaljena, i spojiti
tijelo i dušu i duh u život
uokviren jastvom. I treba li
od ovoga kazati više, kaži to
brzo, prije nego što smrt plane
s norveškoga preveo Munib Delalić