* * *
sjedili su na molu,
mora nadohvat nogama,
njih četvero, i djevojčica,
stajala je kraj njih.
i nakon tri dana šutnje
prvi put sam je čuo da govori
preko mirnog mora,
nadohvat nogama,
kada je pričala, glasićem
glasom iz bačve
probudila je cijelu uvalu,
galebovi su se vinuli.
onda je plakala,
kratko,
od gladi za ribama, djed je tek išao u lov
od gladi za vodom pod nogama.
djevojčica je jeknula,
zakleketala, zadededala (de-da! de-da!), zajajakala.
vidio sam joj sjenu dok je nadlijetala
nad našom kućom,
i dok je spuštala noge u more.
umnogostručila se.
cijelo jato je tada nadlijetalo,
jajakalo, gatakalo,
i navečer, kada su Česi zapalili svijeće na molu,
odletjeli su prema Kalifrontu.
spustila se na kameni mol,
sjela nogama nadohvat mora,
i najela riba s roštilja.
TOREADOR
Kukova obuhvativo uskih,
poput glave hrta i kozja oka,
Tadzio je stajao ondje,
kao vrli toreador mora.
Vrativši se, preskočivši
preko leđa bikova i rike valova,
s ramenima golim,
crvenim od smreka i borova
onako djetinje nježnima,
no triput širim od kukova, i
sad nevidljivim kovrčama –
stajao je – tamna pojava,
nad dvije bikove glave,
oh, neukrotivi boi di mar
rogova potonulih u krvavim pličinama
na čvrstim kamenim podlogama,
s kopljima u rukama
nakićenim kamenjarskim cvjetovima,
s parfemom svojeg znoja,
pozdravljajuć sunce,
pjenastim kapljama stvaranja na valovima,
što su mu umrljale solju
sintetičku perizomu.
* * *
razdvojeni stolom, kavom, rijekom,
posmrtnim točkama između granica,
izgorjet će nam pluća –
napunili smo pepeljaru do vrha –
ti još usporen od sna,
ja koji u tvojim tamnim očima
od gladi vidim crne masline
i u zubima krute bombone.
ovdje je oko ljeta,
nesnosno je vrelo, osušit će nam se koža
do dodira, ostavljanja tragova
kao voda na zidovima vaših kuća.
boljet će nas dodiri i oči od sjedenja
i stajanja jedan kraj drugoga.
ti samo dugo spavaj, budi snen,
dlakav i vitak. namještaj
nepočešljanu kosu. mrzi
svoja stopala.
ja ću ti napisati pjesmu,
među mnoštvom muha u onoj kući,
sjenama u kutu mekosti tvog koljena
tvojim koracima u natikačama
tvojim smiješkom, kašljem,
koljenima.
AGALMA
ovdje je svemir sklonjen, preklopljen u tkiva; ovdje
poigrava između žanrova, i već ima
izduženost nove simetrije i obrise omjera.
ovdje se odvija proljeće svijeta, i prije
njegovog ponovnog rođenja usred zime,
u izvorištu dana. to je
jedno sasvim novo tijelo, posve nago,
konstantno svjetlucavo – tijelo koje se znoji,
u tami hrama, preljevima zlata,
sa svih strana.
sklon animizmu, poistovjetit ćeš me
sa tjeskobnim licima, krhkima pred noćnim morama
i strašnijim katastrofama.
gledajući te kako plačeš,
reći ću da si u nutrini svetišta zaista ovdje,
– eto dokaza! agalma, prisutniji
ovdje, gdje se svemir sklanja,
ne moraš biti vladar-spasitelj. dostatno je
da si prisutan i da se krećeš.
Riječi su došle u stanje molitve
stvari idu kako idu
(…)
Jedino je tvoje tijelo knjiga nad knjigama
mrijestilište u hramu moćnih sprezanja
razrezano vječno zelenilo
Milko VALENT, „Vlaga će spasiti jezik“
* * *
na kraju je sve trebalo postati Knjiga;
trebalo je sve završiti ispunjenjem tog apsoluta.
i kako bi, konačno, sve bilo novo i sve drugo.
i možda tad više ne bi trebalo ni poezije ni poeta.
i dogodilo se da je samo tvoje tijelo, a ne svjetovi,
postalo knjigom nad knjigama. tuđe su se vizije
utjelovile i utjelovljivale, prizemljile; nisu mogle
da promijene i zanesu. a ni tijelo više nema poezije.
SELIDBA
ništa ne može otići kakvo je bilo
tepem pepeo u nove pepeljare
raspakirava se obiteljski ponos
napokon se spremaju komadi od pečene gline
zamataju u foliju da ih se ne vidi
spavam u tuđim sobama poluraspakiran
danima jedem u ponoć na krevetu
šesterokutni stol drugačije ne želi kroz vrata
nego u tri dijela i punoj šaci čavala
komode jedva pristaju otići a da ne ostave za sobom
svoje ladice i police i vrata
i sve se polako zamjenjuje starim stvarima
izbit ćemo francuski prozor iz zida
na nečemu treba stajati televizor
komoda sa staklenim vratima dala je izbljuvati
sav kristal i srebrninu u posteljicama od folije
prosjedim cijelo jutro za krivim stolom
a onda idem zaspati sve se rastavlja
i otići ću prije dana preseljenja